Nije mi jasno zašto ljudi lažu u današnje vreme kada se bukvalno svaka informacija može proveriti. Pogotovo ako te neko baš zanima.
Najviše me iznervira kada nekoga izbacim iz pratilaca i on mi uskoro ponovo pošalje zahtev, a dok smo se pratili ništa, nikakav ili smanjen kontakt. Žensko sam. Druže, ako sam te već otpratila i izbacila znači da mi više nisi zanimljiv i da mi ne trebaš u životu. Kako to ljudima nije jasno, pitam se?! I ovi što mi šalju zahteve po sto puta. Oni su tek neka druga priča...
Nikad nisam verovala kada u onim emisijama kažu da neka baba ili deda imaju 100 godina. I obično to budu babe, one znaju dobro da lažu.
S momkom sam koji ima novaca, iz bogate porodice je. On živi s mamom i dalje, a do kraja godine imaće i svoj stan. Dok je čekao stan govorio mi je kako jedva čeka da živimo zajedno, kako je u godinama da želi zajednički život sa mnom itd (njemu je 30 meni 25). Jednom prilikom mi je kroz “sprdnju” rekao da mu ne pada na pamet da prelazi “s konja na magarca” - iz kuće s majkom od 150 kvadrata u stan od 40 da se seli. Počinjem da mislim da od toga nema ništa i da će taj stan samo uzeti izdavati za još novca (od kojeg ja nemam ništa svakako).
Kako je teško kad se vratiš u svoju sobu kod kuće, a u njoj paučina kao da je godinama prazna...
Kad vidim da muškarcu vire dlake iz uha mogla bih da povratim. Fuuuj! 🤮