Mrzim što su drugi ljudi opterećeni mojim životom. Imam dečaka od 18 meseci. Svakodnevno slušam pitanja a kada će dete u vrtić, zašto ne ideš na posao... Dragi ljudi, para je prolazna. Novca će biti i proći. Dete ostaje dete jednom u životu i ne želim da mi odrasta uz druge ljude.
Nakon što sam počeo nositi vjenčani prsten (lažni, nisam oženjen), tek tada sam uspio dobiti prolaz kod nekih djevojaka. Do tada nisam imao nijedan.
Mrzim kad neko vidi da sam živčana, i nervozna i uporno mi govori smiri se. Tad postanem još gora, jednostavno prestani da mi to govoriš.
Varali smo u kinu s kartama, ostali u drugoj dvorani na još jednom gratis filmu.
Ne znam zašto ali kad čujem sirenu hitne pomoći, poželim da osoba koja je u opastnosti bude dobro..
Takođe kad svatovi prođu ulicom poželim mladencima sve najbolje u zajedničkom životu.
Onako mala pomisao mi prođe kroz glavu, da se sve to odvije kako treba ❤
Smatram da će dulje i bolje funkcinirati brakovi u koje ljudi uđu s razumom. Znaš šta hoćeš od partnera i to si tražiš. A kad je netko osoba koja ti prija sigurno ćeš tu osobu i zavoljeti. A ovi koji se ludo zaljube pa progledaju tek kad zaljubljenost prođe i onda slijedi šok “kakva je to osoba pored mene”.
Mislim tako čak i kad to podrazumjeva financijsku sigurnost. Osobno mislim da pod sponzoruše možemo svrstati samo kad joj muškarac nema drugih kvaliteta osim financija.
U obitelji imam rođaku koja se stalno komparira sa mnom. Uvijek mora pitati moju mamu koliko košta nešto što sam kupila, da li je original, odakle mi itd. Pomno me prati na društvenim mrežama i slučajno sam vidjela da ima skrinšot neke moje slike sa putovanja. Ako ja kupim jednu nike majicu (dajem samo primjer) ona odma kupi dvije i hvali se kako su skuplje i bolje i kako ona ima više. Ja na to samo kažem “pa oke” jer me ne dotiče. I stvarno me ne dotiče ali me živo interesuje koja je poanta njenog ponašanja. Inače je ok cura ali ja polako bježim od nje.
Kad sam bila mala činila sam svakog sretnog. Samo zato što sam starije s osmijehom pozdravljala. Pogotovo namrštene i tužne. Bio mi je lijep osjećaj druge činiti sretnim. Pogotovo kad imaju jako loš dan. Ali kako sam i sama postajala starija i ja sam zaboravila da se smijem.. Baš sam imala jako loš dan i svašta mi je padalo na pamet (Nije mi se tad živilo). I niotkud se pojavi mala curica...zavuče me za rukav i uruči mi cvijet. E to me je dobro trznulo iz te noćne more. Nasmijala sam se i sjetila se sebe. Možda sam i ja tako nekom pomogla. Ljep je to osjećaj. Hvala toj maloj ❤ i vratila mi je jedan dio mog djetinjstva.
Zakačio sam hpv virus. Uopšte ne znam kako da živim sa tim i kako da kažem devojci koju volim? Sa kojom želim sve?
Šta da radim, imate li vi iskustva u vezi toga ili neki savet?
Odbijala sam dečka koji mi se potajno sviđao, sad patim za njim.