Imala sam baku i deku. Roditelji su mi razvedeni, dolazila sam kod tate barem jednom mesečno kako bih se videla sa njima. Ali, ja sam to vreme iskorišćavala da igram igrice sa drugaricama. Baka i deka su me stalno opominjali za to ali ja ništa nisam uradila, imala sam samo 8-9 godina u to vreme. Dok jednog dana kada je počela korona nisam saznala da mi deka ima rak. Nisam ga videla par meseci, a kada jesam to je bio drugi čovek. Mršaviji 60 kg, bez emocija i energije. Preminuo je par meseci nakon toga. Tada sam rekla da ću provoditi vreme sa bakom. Međutim, karantin je sve to sprečio i retko sam je viđala. Prošlo je dve godine od smrti deke, bio je bakin rođendan. Kupili smo joj poklon moj brat i ja, plakala je. Rekla je da nas nikada neće zaboraviti i da nas najviše voli na šta sam ja rekla da će još dugo da živi i da ćemo se češće viđati od sada. Ni mesec dana nakon toga imala je moždani udar i preminula je. Grize me savest svakog dana što sam trošila vreme na je*ene igrice.
Mali rođak je slavio rođendan. Kupio sam mu kod Kineza plastični štap i dole je na štapu točak sa kuglicom što zvecka kad dijete vozi tu igračku. Meni je davno takvu igračku napravio pokojni dido- zašarafio je pomoćni točak od bicikla na štap i dao da vozim. Zanima me jesu li ljudi samo meni rekli da se ta igračka zove "tandrkalo" ili se stvarno igračka tako zove?
U vreme korone počela sam iz radoznalosti da čitam i izučavam astrologiju. To mi je ostalo kao vid zabave, ali nikad se nisam zaludela time. Upoznala sam mnogo ljudi kojima astrologija vodi život. Neki ljudi ne izlaze iz kuće ako im je prognoziran loš dan. Jedna od najluđih izjava je da je jedna devojka promenom mesta svog rođendana sprečila smrt oca koji joj se video u godišnjem horoskopu. Otac joj se iste godine razboleo i umro posle godinu, dve. Žalosno mi je što ljudi veruju da mogu promene prirodan tok stvari i da će astrologija da reši stvari oko kojih treba sami da se potrude.
Školovanje mi je prošlo u učenju, stresu i besparici. Nisam izlazila ni imala dečka, ali okrenula sam priču kad sam našla posao. Hvala bogu imam novo društvo za izlaske, ne interesuju me ozbiljne veze, ali nikoga ne zavlačim i ne ugrožavam. Prosto hoću da isprobam i vidim šta mi najviše odgovara. Zanimljivo kako me venčani ljudi mojih godina osuđuju, a imamo samo 25 godina. Umeju i stariji da iskritikuju, to pripisujem generacijskom jazu, ali ne znam šta je sa mojom generacijom.
Mrzim ljude koji kažu "nemoj da me povrediš" a oni tebe povrijede što je više moguće. Mislim da takvi ljudi ne znaju da se nose s kritikama pa izmišljaju da su osetljivi. I ja sam nekad bio osetljiv tako da znam kad neko laže jer su mene ismijavali kad sam bio osetljiv govorili kako moram da se trznem a na ove lažove se sažaljevaju.
Mnogo se teško nosim sa stresnim situacijama i ne znam kako da sebi olakšam, jer ako nastavim ovim tempom dug život da živim neću. Ako pomislite pa svi imamo stres to je tačno, ali ja sam od onih kojima i najmanja nepredvidjena situacija stvori ogroman stres, čak iako donekle u svojoj glavi znam da mora da postoji neko rešenje za to i da ću da nađem načina za sve, u tom momentu ne mogu racionalno da razmišljam i postanem jako nervozna. U sekundi mi se osuše usta, celo telo počne da treperi, želudac zaboli, a onda krene nagon za povraćanjem. To nije normalno i ja to znam, ali ne znam kako da radim na tome da to promenim. Od malena sam takva i evo i dan danas.
Već 5 mjeseci sam u vezi sa momkom. Na početku je sve bilo oke, ali u zadnje vrijeme gubi interes, od jučer mi nije pisao a kad ga pitam izgovor će biti da nema vremena jer radi. Jednostavno ga razumijem i želim da popravim situaciju ali ne znam kako..
Imam sestru od strica sa kojom sam se stalno svađala u manjim razredima osnovne škole, tukla me je i ponižavala. Kad smo došle u 5 razred osnovne škole tu smo se posvađale sa našom bliskom prijateljicom i mi smo se vremenom zbližile. Uvek smo bile u paru, mislili bi da smo rođene sestre, volela sam je mnogo stvarno sam je smatrala kao rođenom sestrom dok nismo došle do 8 razreda osnovne. Počela je da bude jako nervozna i bezobrazna kad god pričam o sebi, videla sam po izrazu lica da nije srećna što sam ja nešto uspela. Počela je da me ignoriše i iskaljiva bes na mene da radi sve što i ja baš sve. Meni je došlo preko glave. Počela sam da se ponašam prema njoj kao i ona prema meni, ona je počela da se ljuti ja sam joj rekla da više ne želim da imamo bilo kakav kontakt i da joj želim svu sreću u životu i ona meni takođe, prošlo je 2 meseca pomirile smo se, bilo mi je žao jer je sama, rekla mi je kako se promenila a ja kao i uvek naivna, ali tako je i sada je veoma čudna ista kao pre.