Momak koji se loše poneo prema meni i na kraju me ostavio mi je 8 meseci kasnije poslao poklon za rođendan. Nikada mu nisam rekla da sam poklon uopšte primila i već godinama sam neverovatno ponosna zbog toga. Volite sebe ljudi.
Nemam više libido sa svojim dečkom, volim ga jako, ali me ne privlači više nimalo. Dosadan mi je, ne trudi se. Sve sam mu rekla već.
Mene muči dogodi li se to svima i da to treba pregurati, ili je generalno ‘normalno’ da se u dugim vezama više nemaju odnosi toliko često, ili treba prekinuti? Glava me boli već od svega. Jednostavno se ne mogu nasiliti da ga poželim, užasan osjećaj.
Da mogu da ne radim i budem kući s djecom i domaćica odmah bih potpisala.
Kolega od 19 godina je duplo šarmantniji od mojih vršnjaka, ja imam 27 godina. Ne znam je li to samo do njega ili su i drugi dečki njegovih godina tako simpa.
Zašto me toliko povrijeđuje kada osoba s kojom ne mogu imati ništa, nađe curu? Tako već 10 godina. On pokušava naći ljubav, a ja svaki puta strepim da je nova cura "ona prava" i da će se oženiti. A nikada ništa nije bilo niti će biti između nas. Umirem.
Ja ne mogu da shvatim da ljudima uopšte padne na pamet da se vozaju žičarom. Ne vidim nikakvo zadovoljstvo u tome.
Toliko se lepo ispričam sam sa sobom da posle među ljude jedva dve reči progovorim.