Preporučila bih svim ljudima koji vide zabavu i pokazivanje nekih svojih talenata, nešto drugačije (nešto što nije svakodnevnica i što se uvek vidi kod ljudi) kao nešto što je sramota i blam. Kao pustite ljude da žive i uživaju i životu, ako je vama blam i sramota što neko drugi radi vi sedite kući i ne radite ništa. Ne mešajte se u tuđe živote. Jednostavno.
Više volim Vranje nego Šumadiju i Beograd i svi misle da sam čudak, i da nisam baš normalan inače živim u Leskovac i Leskovčanin sam a žalim što nisam Vranjanac.
Bože, molim ti se da ne zvučim ko ove ruskinje kad pričaju engleski - sramota me u njihovo ime..
Zašto neki ljudi daju sebi za pravo da svakome svašta kažu. Do jednog momenta mislite da sa nekim imate ok odnos i onda vas ta osoba napadne bez razloga saspe vam svašta u lice, pa se posle čudi što se ljutite i što vaš odnos nije kao prije. Pa šta ste tačno očekivali?!
Imam već dosta godina života. Tokom školovanja nisam imala nešto prijatelja, nisam ostala u kontaktu ni sa kim. Na poslovima je sve bilo površno, dopisivanja i kafe su bile više na moju inicijativu, obično su druge strane prekidale kontakt nakon izvjesnog vremena a ja pređem preko toga, ne javljam se ni ja više. Nisam nikada bila u vezi, suprotni spol me nikada nije ni pozvao na kafu. Nećak (predškolske dobi) me izgleda ne voli, koliko god ja bila ljubazna i strpljiva, sklanja se od mene. Očito sam ja antipatična i još svašta nešto, neki je problem u meni, prihvatila sam to i ne namećem se nikome. Ali nekada mi bude teško, jer nemam s kime na kafu i nigdje ne putujem jer zapravo nemam s kime.
Ne mogu opisati koliko mi dođe žao tate moga kad se sjetim tog jednog dana. To je bilo davno, mama mi je tada imala profil na nekoj stranici/društvenoj mreži gdje se stalno dopisivala s nekim budalama i u to vrijeme je bila "zaljubljena" u jednog od njih. I uglavnom, tog dana, tata dolazi s posla i nešto od onog što je zaradia, dao je mami da ima i čuva kod sebe, a ona njemu na to vikne; Ma Od**bi! Toliko mi je žao bilo!!!!!!
I još se s vremenom ispostavilo da taj u kog je bila "zatreskana", da je oženjen i ima djecu! Ma Bože sakloni! Zaista pregrozno ponašanje koje nije nikako u redu!!!!! Ništa odvratnije nego kad nekog tako uhvati kriza srednjih godina, što li već i onda okolo tražiš je**če/ice po Fejsu, Insta, Badoo.. jer ti je "dosadio" suprug/a ili jer ga/je zapravo "ne voliš".
Prvi put sam promenila cimerku u domu i osećam se kao da sam izgubila nekoga. Cimerka je bila jedna od najboljih kojih sam imala do sada, a promenila sam je zbog zdravstvenih razloga. Osećam se tužno jer sam morala to da uradim..
Volim iskrene i povezane razgovore u kojima mogu neki smisao da čujem, ali odrastanje me je naučilo da moram da ćutim da bih preživeo i izbegao svađe, ponižavanje. Posledica toga danas je da je u meni osećaj niže vrednosti i stida kad god se upustim u neki razgovor. Voleo bih to da promenim, radim povremeno neke zadatke oko toga, pomakao sam se malo, i je*iga, nema ko da mi kaže samo guraj i pokušavaj. Budite sami sebi podrška u najgorim trenucima, bićete zahvalni sutra, hvala.
Nikako da priznam sebi da sam emotivno retardirana. Imam 30 godina, živim sama, radim, brinem o sebi i ulažem u izgled i život. Uvek se zalepim za klošara i izađem povređena iz tog odnosa. To se desilo i sa poslednjom vezom. Dva dana pre nego što sam ušla u vezu s njim, startuje me sportista, načitan, šarmantan, šmeker, sa sređenim životom. Ipak, ja ulazim u vezu s likom koji je mršav, sladak prosečno, sa izlizanim tetovažama, i za sedam meseci promenio tri duksa i tri majice. Na kraju se ispostavilo da je lažov i ženskaroš. Još je on mene prevario. Ponekad biramo pogrešne ljude i učimo na svojim greškama. Vredimo više nego što mislimo, i zaslužujemo nekoga ko nas neće povrediti.
Muž mi je često poslovno odsutan i ja obožavam kad sam sama. Deca su nam već velika, nisam sklona aferama, prevarama i sličnim glupostima. (znam da će biti komentara koji će biti tog tipa) Samo sam shvatila da mi zbog njegovog jako teškog i agresivnog karaktera sve više prija kada smo razdvojeni...