Imamo malo dete od par meseci i supruga mi učestalo govori kako se pre malo trudim oko deteta. Imam fizički težak i takav posao da nekada moram putovati na 3-4 dana a kada stignem kući budem jako umoran ali opet gledam da što više vremena provedem sa njima i uz to uvek da odradim sve kućanske poslove što je po meni normalno da se skupi kada je čovek sam sa malim detetom pa mi nije problem i ne kažem ništa a ona uvek ima neku primedbu i govori kako bi trebao više da se trudim. Ne znam kako da postupim. Razmišljao sam o tome da probam da promenim posao ali sa regularnim poslom ne bi mogli da podmirimo sve troškove i normalno živimo s obzirom da ona ne radi nigde zato što želimo da do odrđene bebine dobi bude sa njom.
Sjećam se koliko sam bila zaljubljena u svog dečka, voljela sam ga iskreno, a on me varao i ismijavao, varao me sa drugom curom, sjećam se kako su se oči njoj caklile i razveselile, raznježile na slikama kad je sa njim, nju je i oženio, želim mu sve najgore i da ona njega tako prevari i iskoristi kao i on mene.
Pišem ovdje jer ne mogu ispričati obitelji ne želim ih mješati da ne napravim razor.
Treba mi savjet, suprug je ljut i u najmanju ruku bezobrazan prema meni 24h zbog svađe oko obitelji. Naime ne podnosi nikog od moje porodice i ne želi da im ide, a kada kažem da ne idem rado njegovim ljuti se. IDEM ali ne rado, njemu je to užas, ja sam bezobrazna, najgora itd....
Žao mi je što se nikad nisam usudio prić joj ili bar poslat poruku, a baš sam bio lud za njom.
Moja sestra je psihički nestabilna osoba koja ne zna za diskusiju, ne zna da razgovara. Sve se svodi na galamu i vrijeđanje. Poslove gdje sam zamolio prijatelje da se aktiviraju da bi se zaposlila, je sve odbila i to na jako ružan način. Bojim se šta će biti sa mnom i sa njom kada roditelji ne budu živi. Bojim se da ću imati još jedno dijete koje ću morati izdržavati. Ako ja ne budem, neće niko.
Imam 23 godine, kao studiram, a to što studiram me ne zanima ni najmanje. Ne mogu u svom gradu lako da nađem neki studentski posao tako da nemam ni dinara. I dalje živim sa roditeljima koji me svaki dan urnišu kad ću naći posao, kad ću završiti fakultet, kad ovo, kad ono. Pokušala sam majci da objasnim da sam potonula psihički u svakom smislu, da mi treba više podrške od njih, ali jedino što dobijam od njih je nerazumevanje i stalno poređenje sa bratom koji mi takođe ne pruža nikakvu podršku. Do sad sam imala 3 napada panike za koje niko ne zna osim mog dečka. Idem kod psihologa, nadam se da će mi pomoći. Na samom sam dnu, svi moji prijatelji su završili ili završavaju faks, neki su već zaposleni, a ja samo tonem. Dosta mi je svega.
Ali devojke koje stavljaju tamnu šminku i trepavice veštačke, a u licu su bele kao vampir, ja ne razumem čemu to vodi, da se jednostavno uplašiš, vide li one sebe, smešno deluje, ne radite to devojke lepe ste i bez toga..
Kako smršati? Jedem kad sam nervozna, a život mi je pun stresa.
Mislila sam da su budale oni koji povjeruju lažnim profilima na internetu. Dok se meni nije dogodilo. Užas jedan što sam prošla. Dan danas, nakon 15 god, ne vjerujem da je moguće da me tako preveslao i pitam se zašto.