Dan pre rođendana sam mu rekla da mi je rođendan. Namerno mi nije čestitao. Narcisoidni poremećaj ličnosti at it's best.
Mrzim kad spavam sa dečkom pa u misionarskoj pozi pada njegov znoj na mene. To mi se gadi..
Nisam izgubio sve — samo sam krenuo ispočetka.
Posle razvoda nisam ostao bez krova. Ostao sam bez iluzija.
Ono što sam mislio da je dom — srušilo se.
Sad živim u sobi od 15 kvadrata, sa porodicom, sa malo prostora, ali sa mnogo više istine.
Ranije sam pokušavao da izgledam kao neko. Danas samo želim da budem neko — za sebe, za svoju decu, i za jednu pravu ženu… ako se pojavi.
Ne nudim kule, niti obećavam bajke.
Ali nudim ono što se ne gubi kad sve drugo padne:
poštenje, prisustvo, iskustvo i ruke koje znaju da stvaraju.
Ako ovo čitaš i misliš da je slabost reći 'nemam sve' — razmisli još jednom.
Jer baš tu počinje snaga.
Ne u imanju.
Nego u odluci da ne odustaneš od sebe.
Kada je pravi trenutak da kažem roditeljima da imam dečka? Nikada ne pričamo o tim stvarima, a krivo mi je zato što je moj dečko mene predstavio već svojoj porodici.
Čini mi se da su se svi snašli bolje od mene, u psihičkom rasulu. Svi se druže, idu negde, rade, imaju posao, lijepo se slažu sa mužem.. kod mene sve suprotno, tužna sam i postajem ljubomorna 😭
Danas mi je rođendan. I ne volim taj dan, budem puna očekivanja a svaki puta se razočaram ljudima oko sebe..
Htela bih da mi dečko nekada nenajavljeno kupi nešto poput buketa ruža ili slatki buket ali on nije taj tip. Nije nešto posebno pažljiv a ja to jako volim. Ne mogu reći da me ne voli ali nekako mi baš takvi trenuci fale. Ne znam da li puno tražim? Glupo mi je da mu to kažem, mislim da on to sam od sebe treba da uradi ili grešim?
Godinu dana smo se viđali. Danas mi je rekao da ne želi ozbiljnu vezu. Godinu dana sam izgubila s tobom Nikola!!