Ne podnosim prstenje na ruci. Nikad nisam spavala sa prstenom ili bilo čime oko prstiju. To mi toliko smeta. Ne znam kako ću izdržati sutra u braku.
Pretužno mi je što ljudi ljude procenjuju na osnovu bankovnog računa.
Dečko s kojim sam skoro godinu dana me nije poveo na obiteljsko vjenčanje već ide solo, razlog je taj da je prerano da upoznam njegovu familiju. Ne znam što da mislim.
Imam radnog, koji kuka što je sve skupo itd. nikad nema... uvijek na rubu bankrota. Nakon 4 godine rada se izdao da ima 200.000€ na štednoj. Bilo za očekivati. Momak živi kod svojih i ne treba para.
ALI!!!! Neće čovijek ni kamatu niti išta da uloži. Godinama ne uzima kamatu. Navodno ima loše iskustvo. Ja ga molim da uloži u zlato... da barem inflaciju ne gubi. NEĆE... ko je ovdje lud? Inače sam imam mnogo zlata i prolazim godinama top. Uzimam kamatu i imam akcija, coinova itd. Ovo mi ne da spavati... neću mu se više obraćati u vezi te teme i ne treba da je moja briga.. ali mi ga stvarno žao.
Supruga i ja imamo po 50+ godina i upravo sam podneo razvod braka. Svi misle život nam je super, nemamo finansijskih problema, lepo se slažemo, i sve je to tačno. Ali ono što je meni smetalo kod nje su plastične operacije. Da mi nije bila lepa kao prirodna devojka ne bih je ni oženio, ali iako sam je ubeđivao da joj nije bilo potrebno uvek je težila da sebe "usavršava". Da ima veće grudi, usne, obraze. Sad kad smo zašli u pozne godine lice joj se upropastilo i više ne mogu ni da je gledam takvu ni da je poljubim.
Imala sam 2 druga najbolja prije nego što sam se udala. Bar sam mislila da su mi drugovi. Jedan je odmah po vjeridbi i svadbi, na koju nije došao, pokazao pravo lice. Drugi je bio na svadbi ali posle prestao da se javlja i nije čestitao ni rođenje djeteta.
Neko ko nije srećan zbog mene i ne može da podnese mog muža i to da sam ja udata ili imam djete nije drug. Po meni znači da su imali neka skrivena osjećanja što mi apsolutno ne odgovara.
Izbrisala sam ih sa društvenih mreža i nemamo više kontakt.
On je sve što sam ikada željela. S V E. Osim što kilažom premašuje ograničenje kućne vage. Razumijem emotivno stanje koje je dovelo do toga, ali u njegovom slučaju je otišlo zbilja predaleko. Istovremeno sam potpuno zaljubljena u tog čovjeka i strah me fizičkog kontakta jer ne znam možemo li funkcionirati na tom polju. Ja sam sportski tip i uvijek sam bila s fizički privlačnim dečkima. Povlačim se konstantno iz tog odnosa jer mu ne želim davati povoda niti ga na kraju povrijediti...a zapravo želim svo vrijeme koje imam provoditi s njim. Ne možemo biti prijatelji jer mi je jasno da on želi više.
Želim da postanem profesionalni bokser ali moji su protiv toga, razumijem ih ali mi je krivo što mi nevjeruju da bi uspio, nisam završio školu jer su me obarali i nemam više pravo da ponavljam (i nebi) jbg. Austrijski sistem, idem na zanat ali ne planiram da radim 40 godina za pišljivih 5 sedmica odmora u godini, svi ti govore postani ono što želiš ali ti posle nedaju ili je “nemoguće”.
S vremenom sam shvatila da je najbitnije da je dečko pouzdan, siguran, stabilan i ljubazan, dobrog srca, sve drugo je sporedno. Šteta što je prekasno i svi takvi su davno zauzeti.
Uvek sam bila mršava i zgodna, ali sam se od psihičkih boli jako ugojila. Imam 10 kila viška trenutno i plače mi se.. Ne mogu da verujem da sam sebi dozvolila da mi hrana bude uteha i da sebe ovako uništim… Čini mi se što god da radim da mi nema pomoći i samopouzdanje mi je nestalo. Znam da nije sve u izgledu, ali kad navikneš ti i svi oko tebe da uvek izgledaš top - sve posle toga je jadno i bedno..