Ono što me ljuti je da vi svoj stan možete ostaviti kome želite ali da rodbina može pobiti testament na sudu. Pa onda se pitam zašto se pravi testament? Znam da ima manipulacija ali ispada da se želja mentalno zdravog pokojnika ignoriše i da je sudija taj koji odlučuje kome će vaš stan! 😠
Ja bih donijela zakon da rodbina koja vam nije pomogla ili sa kojima niste u kontaktu, nema pravo na ništa! Pa od rodbine nema većih neprijatelja.
Saznala sam nedavno da mi je momak imao još jednu djevojku paralelno pored mene oko godinu dana. Čak smo i iz istog grada..
Ne treniram, ali uvijek sam mislila da ako radim brže vježbe uz bržu muziku - da brže skidam kg. Skoro naletih na video nekog fitnes trenera koji je objasnio da to nije tačno i šta treba raditi za efikasnije skidanje kg. Pokazao je 1 od vježbi, stoji, podiže koljena i dodirne stopala rukom i tako 100 puta naizmjenično. Ja kontam, pa to je lako, bogami 20 puta uradila i evo mišići nogu me bole.
Mati mi ima rak i 50% šanse da preživi operaciju ili da pusti rak da se širi... Odluka je za nju preteška a u životu sam se samo toga bojala da čovjek mora sa životom da se kocka.
Trenutno sam sa devojkom kojoj se sviđao moj najbolji drug, ali od njih nikada ništa nije bilo. Uvek sam govorio sebi da neću biti s njom jer sam imao osjećaj krivice zbog druga, ali iz dana u dan sve više i više je volim. Mrzim sebe i ovaj život.
Kako izdržati pritisak oca kojem sve smeta i ima problem sa kontrolom besa i živcima kad radim nešto sa njim ja ili ostali članovi porodice mora sve da bude kako on kaže i ne sme jedna greška da se napravi, sad smo radili skoro neko malterisanje ja sam mu pomagao, imam 20 godina i nemam iskustva naravno ali on umesto da me podučava lepo stalno viče na mene i omalovažava me kad nešto pogrešno uradim. To postaje neponodnošljivo.
Rekao sam devojci da me želi i juri zbog imovine, u sebi znam da sam pogrešio i da će mi se to stvarno desiti sa nekom, kajem se.
Kad će ljudi naučiti začepiti? Ne treba imati komentar na sve, ponajmanje ne ružan. Ne moramo uvijek izraziti svoje mišljenje, ne moramo umanjivati druge.
Deset godina smo zajedno, dete smo dobili pre dve godine,skućili se, obrazovani smo i fino zarađujemo, dobrog zdravlja, ali opet nešto ne funkcioniše.Da li je to kriza nakon 10 godina ili njegova nespremnost da bude roditelj. Zagorčava nam život svojim nezadovoljstvom, sebičan je, histeriše, ne ume da kontroliše svoj bes, vređa. Iako znam da me voli i da sa mnom želi da ostari, skoro mi je priznao da nije bio spreman za dete i da možda nikad i ne bi, a bilo je fer da me je pustio a ne ovako. Do pre dve, tri godine bio sušta suprotnost, divan i pažljiv. Dete ga obožava (i on njega), ali i isto tako trpi njegove ispade i vidi nas koji se stalno prepiremo. Ja venem, pshički me uništava, ubija volju za životom. S detetom je nekad sjajan, a nekad nema živaca. Dobar je čovek i ne želim da on pati bez deteta, a prvenstveno da dete lišim oca, sve se nadam proći će, vratiće se na staro.