Ne poznajemo se baš, dolazi na praksu u firmi gde radim. Bio sam direktan jer drugačije ne znam, reko da je lepa da mi se sviđa i pitao da izađemo na piće. Rekla je da će razmisliti onda posle nekog vremena sam je pitao opet i opet je rekla da nije razmislila. Kapiram da hoće da me odbije a da ne ispadne gruba, brate samo mi kaži da ili ne nemoj da mi daješ lažnu nadu da moram razmišljati po ceo dan o njoj, zašto su devojke tako komplikovane...
Ja sam bezlična osoba. Samo se pretvorim u osobu sa kojom provodim najviše vremena.
Iskreno da vam kažem, žalim što sam se udala za svog sadašnjeg supruga. Dok smo se zabavljali stekla sam utisak da će biti najbolji suprug i otac na svetu, porodica na prvom mestu. Sada kada imamo dete nikada nije kod kuće, krenuo da ide po kafićima svaki dan posle posla, na poslu laže da ima da radi, dopisuje se sa drugim osobama, dete i ja smo skroz zapostavljeni. Ne znam šta da radim, još uvek živim u toj iluziji da će ipak biti onakav kakav se predstavljao u početku i da ćemo biti srećna porodica.
Zašto skoro svaki put kada se sa nekim pokačim u saobraćaju to bude BG tablica koju vozi neko sa bosanskim akcentom?
Radim u korisničkoj podršci i ide mi na živce kada korisnici kod potpisa svoje ime i prezime ne upisuju sa č,ć,š,ž... Klijente oslovljavam onako kako su se potpisali, ako ti ne poštuješ svoje ime i prezime - neću ni ja.
Vi koji imate djecu s posebnim potrebama a znali ste da će tako biti... jeste li ikad požalili odluku da ga donesete na svijet?
Da, čudo jedno koliko godinama srećem iste ljude na putu do posla, ali ni sa kim se nisam upoznala.. Neki su mi simpatični, neki ne, kad promenim tajming, stiže druga ekipa.. Koliko je gsp zapravo precizna ustanova, koliko se poštuje raspored, i koliko dugo traje kad se uspostavi.. svi smo mi povezani.
Zanima me šta je vas lično ponukalo da inicirate razvod braka. Navedite mi molim vas primjere da vidim sliku jasnije.
Imala sam prvu veliku ljubav pre 10 godina, bili smo zajedno 4 godine i nakon toga smo se viđali i čuli. Nikada više nismo bili zvanično zajedno iz nekih (sada vidim) glupih razloga, ali nastavili smo uvek da se volimo i svašta smo prošli zajedno. Rekao mi je da posle mene nikada nije imao devojku i da će je imati kada bude spreman za to. Ja sam kasnije dobila dete i neko vreme se nismo čuli. Pre nekih mesec dana sam konačno skupila hrabrosti jedne večeri i javila mu se, s namerom da ga pitam da li bi želeo da konačno budemo zajedno i batalimo sve gluposti, kao i to da li bi prihvatio moje dete u svom životu. Igrom slučaja saznam baš to veče da ima devojku, prvi put nakon moje. Odgovorio mi je, ali nikada mu nisam ništa rekla jer nisam želela da mu remetim sreću i mir. Svakog dana razmišljam šta bi mi rekao da je situacija bila drugačija.
Jedna od najboljih prijateljica mi se odselila u Ameriku u februaru. Svaki dan mi sve više nedostaje i svaki dan mi je sve teže. Čujemo se mi i dalje, ali nije to to kad se ne viđamo. Ovdje gdje živim imam par drugarica, ali sve je to površno, više se dopisujemo a vidimo se jednom u par sedmica. Pokušala sam se zbližiti i sa kolegicama sa posla, ali nijedna nije zainteresovana za druženje privatno. Osjećam se grozno i nemam s kime ništa da podijelim.