Četiri godine bez prestanka kockam, bilo je i dobitaka i gubitaka i svega, ali me je smorilo nedavno kad skoro 200 okreta ništa nisam dobio (brojao sam) toliko razočarenje i tolki osećaj prevare nisam osetio, kraj je.
Nisu mi jasni ljudi koji pišu one komtare na yt za pesme u fazonu sluša li neko u 2025?
Želim sa mužem da pričam o emocijama, o nama, da se povezujemo. Kada god želim da započnem temu on samo kaže meni je sve super i toliko. Osećam se usamljeno.
Smatram da su svi osećaji i doživljaji koji postoje u nama, nastali samo zbog razdvajanja na dva pola. Osećam da je smisao života da se ponovo spojimo, jer u celovitosti nema straha samo ljubavi.
Sve što mogu radim sam. Oko auta, kuće itd itd. Nije da ne vjerujem majstorima, nije ni da vjerujem, ali smatram da se pored chatgpt-ja, youtubea (pogotovo indijskih, ne kontas sta priča, ali ga razumiješ) može skoro sve naučit. Zapravo, najmanje vjerujem mehanicarima, tri dana mogu pričati loša iskustva i to me ponukalo da naučim sam. Jest da cu ja završit nešto za tri sata dok bi majstor za sat vremena, ali bar nešto korisno naručim za vijeke vjekova.
Ne znam kako funkcionišu ljudi koji su u vezi reda radi ili žele vezu, ali ne i da se vežu. Za kombinacije mogu da razumem, ali veza je nešto drugačije, bar bi trebalo da bude. Ne razumem kako provode vreme sa tom osobom, imaju zajedničke aktivnosti, o čemu razgovaraju. Kod mene je izgleda ili posvećena veza koja se vremenom produbljuje ili ništa. Kad vidim kako pojedini bolje prolaze ne mogu reći da mi je drago zbog toga.
Preselio sam se u kuću nedavno. Često se uveče oko 02, 03 ujutro čuje kratko panično vrištanje mačke i onda tajac.