Čovjek priča o uspjehu i daje savjete svima, a nema prijatelja. Svi ga izbjegavamo jer samo traži korist kako bi zaradio više novca. Priča o nekom velikom novcu, o sreći, društvu, porodici, prijateljstvu a ni sam nije svjestan da se to ne poklapa sa realnim stanjem. Žao mi ga je, ali taj čovjek ne vidi drugu stranu. I ne znam da li će je ikada i vidjeti.
Bio sam turistički u Americi. Hrana im je toliko bezukusna i grozna da nemam reči. Kulminacija je bila kada sam kupio lubenicu, i to organic, u jednom supermarketu. Imao sam takve stomačne probleme od nje da sam celu noć bukvalno pi*ao na du*e.
Diplomirao sam na privatnom fakultetu i bio stipendista istog. Obeshrabruje me činjenica da ima mnogo predrasuda o privatnim fakultetima i da se stvari mnogo generalizuju. Zbog toga primećujem da me ljudi (koji me ne poznaju) često poistovećuju sa onima koji su se "prošetali" kroz fakultet iako sam mnogo učio da bih bio među najboljim studentima i dobio stipendiju fakulteta.
Da li je realno da sam se toliko zaljubio u devojku sa instagrama, znam neke njene sa faksa nije bas skroz random devojka ali opet. Šta ja radim čovece jesam li normalan...
17 godina obrazovanja (8 godina osnovne, 4 godine gimnazije, 5 godina studija) i samo zbog nepoloženog vozačkog ispita B kategorije ne mogu dobit posao u struci jer gotovo svaki poslodavac traži položen vozački unatoč tome što radno mjesto uopće nije vezano za vožnju i motorna vozila. Zašto? Godine idu, ja bez posla, a strah od vožnje i dalje TU.
Videla sam ga posle više godina, bili smo na nekoj zabavi nedavno. Lep kao što ga i pamtim ali i oženjen. Celo veče je gledao u mom pravcu, na neku pesmu podigao čašu i prema meni nazdravio. Ne znam da opišem svoja osećanja, oženjen je i tačka je tu stavljena ali već danima razmišljam o njemu. Ne razumem ga a ne razumem ni sebe sada.
Mislim da sam na vrhuncu svoje finansijske moći, a opet nisam srećan, duša mi je u okovima, nisam slobodan, menjam sve što imam za mir u duši i sreću na licu. Teško mi je da gledam ovaj materijalni svet oko sebe, prodali smo dušu za male pare, kuda nas to vodi..
Imao sam sex sa jednom devojkom, neobavezna veza na veče. Tako je ona želela ali i ja hteli smo oboje da se provedemo lepo posle raskida. Mi smo se tako s vremena na vreme čuli viđali, još koji put smo to ponovili. Priznala mi je da joj se sviđam, i ona meni isto ali oboje smo priznali to da nismo spremni za novu vezu i da želimo malo da se zabavimo. Međutim ona je ostala u 2 stanju to mi je rekla kad smo se videli ja sam joj kazao da ću dete priznati i da bi bilo najbolje svima kažemo da smo bili u tajnoj vezi ova 2-3 meseca i da čekamo bebu. Nekako kad je saznala da je trudna i da je dete moje ona se totalno promenila ne na gore nego počela je da doprinosi našoj vezi. Zapravo saznao sam da je ona jako dobra devojka nego eto tih 3-4 meseca je morala sa mnom da napravi pauzu.
Prije godinu i pol sam imala avanturu s jednim Kubancem dok sam bila tamo na putu. Bilo je šarmantno, latino-romantično, ali to je bilo sve što sam htjela. Prepoznajem igrača kad ga vidim jer sam i sama u tom trenutku bila takva. On je htio više, nastavili smo kontakt kratko poslije no prestala sam mu se javljati jer nema smisla. Osim toga, bilo je previše red flagova tijekom i poslije. Zapravo mu je san da ga bijela europkinja izbavi s Kube i dovede ovamo. I sad slučajno vidim da je smuvao jednu vodičicu koju sam jednom prilikom upoznala i dovela ga je u Beograd. Žao mi je nje i najradije bi joj ispričala neke stvari da se dozove pameti. Neće ga se moći riješiti s grbače...al bolje da se ne petljam. Sretno joj.
Živim za dan kada ću da se preselim u neki mirniji kraj. Kupila sam stan i toliko se radovala, ušla u kredit i sva srećna. Od kako sam se uselila, nonstop buka, bušenje, bije muzika iz kola, deca vrište (u blizini je vrtić), napolju se dovikuju, u zgradi nonstop neko pušta vodu, ide u wc, lupa, kašlje, dernja se.. Imam utisak da je u zgradi pola države. Noću me budi gradska čistoća, taman zaspim oni dođu i prave buku. Ne sećam se kada sam spavala 8h bez prekida. Svaki dan gledam stanove i jedva čekam da prodam ovo, ne znam kako ljudi mogu da žive ovde da ne polude.