Prekinuli smo nedavno, ali najgore od svega je što znam da me voli i ja volim njega.
Bila sam snažna sve dok nije izgovorio jednu rečenicu: "Jednoga dana bit ćeš predivna žena i majka, ali to nisam ja.
Oprosti mi, zaista oprosti za sve. Bojim se da ti trenutno ne mogu pružiti ono sto želiš. Ja ne mogu i ne želim imati obvezu. Karijera mi je u fokusu broj 1." Ali unatoč svemu pa čak i prekidu, javlja mi se svaki vikend kad je pijan. Priča sa prijateljima o meni, prati di sam? S kim sam i moli me da idem kući ako sam vani u muškom društvu. Eto što reći...
Siromašni ljudi se cijeli dan bave što će jesti, što je razumljivo, jer kad nemaš moraš se dobro organizirati, dobaviti, obaviti, skuhati, skrpati. Problem je što to postane navika pa kad im se budžet popravi, i dalje se nastave baviti time samo s puno više resursa pa im i taj novi budžet uglavnom ode na hranu, umjesto na dugoročno ulaganje u sebe i budućnost.
Nabacuje mi se koleginica profesorka, a ja zaljubljen u devojku iz marketa...
Kada meni moja žena bira i kritikuje odjeću i obuću, ona to radi iz ljubavi i upravu je. Ako ja njoj samo sugerišem nešto oko stajlinga, ide svađa i onda u inat nosi ono što se meni ne dopada.
Ne podnosim one kojima je čaša uvijek poluprazna. Oni iz najveće pobjede izvlače greške, posle slavlja komentarišu danima kako je neko prosuo piće, na poslu pričaju o politici, ratovima..crna hronika im je omiljeno štivo!
Koliko glupih devojaka ima na ovom svetu Bože.
Ne verujem.
Ne želi da se pomirimo zato što je nesigurna u sebe i misli da želim da se pomirimo zato što mi je to jedino bitno i da ću je posle toga ostaviti.
Strašno u kakvom svetu mi živimo.
Ona želi više od svega da se pomirimo, ali se plaši i sluša savete nekih tamo drugarica.
Želela sam srodnu dušu i duboku povezanost, a u realnosti ne mogu da nađem okej dečka bar za seks.
Bila sam sa momkom tri godine u vezi, doduše sa prekidom od pola godine (ja sam njega ostavila jer od kad smo zajedno on stagnira i samim tim i mene tu zadržava, u principu bez ikakvog ličnog napretka i bez neke ambicije). Nakon tog prekida smo se jedan dan našli, pričali, pa smo se ponovo videli, pa ponovo i tako smo se pomirili. U prvu ruku mi je delovalo da mu je zaista došlo iz du*eta u glavu i da se promenio, međutim što sam duže bila sa njim sve sam više shvatala da su sve to puste priče i da je sve to bila samo privremena gluma. Ja sam se zaista trudila i da ga poguram, nudila pomoć, što bi se reklo baš sam se cimala i celu dušu sam dala za tu vezu, što nisam nikad uradila ni za koga, ali nije se nešto cimao. Sve u svemu, poenta je da je on meni došao juče i rekao mi da me ostavlja jer mu mnogo zvocam i da je njega to jako udaljilo od mene. Problem je u tome što ja vidim da ovako ne može dalje, ali ga volim i vidim u njemu veliki potencijal. Ma preboleću ja njega nekako :)
Pratim jednu osobu koja piše kako ne treba njoj niko da govori šta treba ona da uradi ili promeni, da to ona zna sama, ali zato ona napiše 100 statusa kako drugi treba ovo, treba ono itd. Logika... Znači njoj niko ne sme i ne treba to da govori, ali ona sme drugima svašta da kaže i bavi se tuđim životom. Još na kraju napiše „eto, treba neko da vam kaže“. I ta osoba stalno tako; profil joj se sastoji od komemtarisanja drugih, vidi nešto i to komentariše itd.