Radim kao HR u firmi sa nekoliko desetina zaposlenih. Kada sam došla, situacija je bila katastrofalna. Svi u svađi, ogovaranja, tračevi... Mnogo ljudi je i otišlo. Za ovih par godina sam uspela da steknem poverenje i blagonaklonost zaposlenih, značajno unapredim kulturu komunikacije, asertivnog ponašanja... ljudi su vidno zadovoljni. Problem je često vlasnik firme. Koji je ok čovek, ali često tako netaktičan, sujetan i gord da unazadi jednim potezom atmosferu među radnicima. Šta je moj problem? Prosto sagorevam zbog uzaludnosti posla koji obavljam, a sa druge strane rad sa ljudima ne može biti automatizovan. Razmišljam da odem. Slušam vas.
Psi su bolji od mačaka. To je moje mišljenje, nema potrebe da se palite dole po komentarima i da se svađate. Svako ima svoje mišljenje. Imam 20 mačaka/mačora što kućnih, što uličnih i imam psa. Volim i jedne i druge i ne bi ih menjala ni za šta, ali ubedljivo su psi bolji izbor. Mačke su koristoljubive, ne mogu da se vežu ishreno za čoveka. Pas je totalna suprotnost. Plus, mačke su agresivnije. Ne mislim uopšteno, naravno da ne mogu da povrede kao pas, ali znaju da budu negativne, da grebu, ujedaju itd. Kad bi birala, pre bi da me pas izujeda, nego da mi mačka skoči u oči i da ih iskopa. Pričala sam baš sa ljudima koji imaju samo mačke i oni su mi potvrdili da umeju da budu jako agresivne i da često povređuju vlasnike.
2026. mi je počela jako teško. Finansijski neodrživa, emocionalno teška.
Svijet mi se raspada.
Ja stvarno ne mogu da razumem ljude koji se ustaju ili idu negde u poslednji čas. Moj brat ustane u 4 za posao, treba da krene u 6 i lik kasni, ne može da se spremi za to vreme.. strašno. Ili ovi što ustaju u poslednji čas su mi gori i onda trče navrat na nos... ajde, desi se da se neko uspava, ali znam ljude koji to rade ceo život. Neodgovornost.
Inteligentni ljudi imaju bolji sex, još ako kombinuju ta dva uh.
Povraća mi se od ubrzanih videa na društvenim mrežama. U redu je ako se jelo kuha 30 min. pa odlučiš skratiti na 5 min postupak izrade., al da moraš i govor ubrzat na 2,3 puta, degutantno. Ljudi, postajemo roboti. Šta je ovo?
Nedostaje mi vreme kad sam imao 12-13 godina tad je vreme prolazilo sporo. Sat vremena kao da je par sati.
Sećam se, kad idem u školu ujutru, ustanem u 6 sati spremim se, uključim televizor, gledam crtani. Kad se vratim iz škole, igram igrice, gledam televizor uživam.
Najgora stvar su nedovršene priče, ne znam ni šta je osoba zapravo želela, da li se sprdala sve vreme, a strah od ismevanja (iskustveno) mi ne da da se javim ni uživo ni porukom.
Najviše mrzim kada ispričam drugima nešto što me muči, tražeći saosećanje i podršku, a zauzvrat dobijem samo kritike i osudu...