Kad podižem novce na bankomatu uvjek glasno izgovaram svoj PIN.
Namerno ostavim cenu na poklonu tako da mi sledeći put mogu dati skuplji poklon.
Odvratno mi je kad neko svako malo pije do te mere da se usvinji, devojka pogotovo.
Idu mi na yaya ovi ekstroverti što bez društva, druženja, društvenog statusa i tuđeg mišljenja ne mogu ni u wc da odu. Ne kažem da treba biti pustinjak, ali dajte se malo saberite. Znam osobe koje bez društva ne mogu da odu u teretanu ili pozorište.
Logika moje supruge: kakav lep dan, ajde da se posvađamo!
Poruka za mlade ljude, uvek pokušajte da radite ono što volite ili ako imate neki san pokušajte da ga ispunite.
Meni su govorili da ja nisam za inostranstvo, necu se snaći. Naučio sam strani jezik otišao u inostranstvo zarađujem dobro, vozim skup auto, radio sam na sebi.
Čuli ste skoro svi za Bitcoin vi koji čitate ovo ili barem većina vas! Sada kada bih vam rekao da kupite jednu kripto valutu i čuvate je do 2035 da li bi to uradili? Verovatno ne, većina vas bi rekla (ma hajde da čekam toliko godina, možda neću biti živ/živa do 2035). Ima istine ali ako budete živi, a velika većina vas hoće preko 90% da kažem grubo! Tada jedan taj coin samo 1 kao količina, može vam život ulepšati mnogo (u materijalnom smislu). Neću vam reći koji je coin, morate sami istražiti ali ostaviću zagonetku! (Ko me prati kroz blokove i učenje taj postaje jači, dok vrednost nije u zlatu nego u pameti)
Drugar se okolo hvali kako naporno radi na detetu. Radim i ja pa se ne hvalim.
Osećam se prazno, kao da stalno nešto čekam, a ne znam ni šta. Nekad mislim da mi nedostaje druženje ili pažnja, ali i kad to dobijem, opet nešto fali. Kad pomislim da je sve u redu, odjednom izbije problem koji ne mogu da rešim mesecima. Ne znam šta da mislim, često sam tužna i nezadovoljna u sebi, kao da nešto uvek izmiče, a ja ne umem da objasnim šta.