Moja "mama" je užasna osoba. Oduvek mi je bila čudna i sama činjenica da je bas ona moja mama. Probala sam to da promenim, da je se ne stidim više, ali ona je prosto sve gora. Naudila sam sebi praveći se da sam okej u njenoj blizini. Prodisala sam otkako živimo dosta dalje.
Radio sam sa jednom djevojkom pet godina u istoj firmi, i nikad mi se nešto naročito nije sviđala. Međutim prošlo je 4 godine od kako više ne radimo zajedno niti se vidimo ni čujemo, ali ja u zadnjih par mjeseci ne mogu prestati razmišljati o njoj. Nisam je vidio preko dvije godine a i ne živimo u istoj državi. Jel ovo ljubav ili sam ja lud?
Više nikad nikome neću vjerovati niti se zaljubiti u nekoga.
Imao sam internet frenda na kog sam bio strašno ljubomoran. Na kraju sam ga zbog toga i blokirao.
Ljudi automatski misle da sam muslimanka kad kažem da ne jedem svinjsko meso, a ne jedem ga jer jednostavno imam empatiju. Kad sam bila mala moji baba i djed su uzgajali svinje, a živila sam s njima, svinjokolj mi je bio apsolutno najgori i najtraumatičniji period u godini. Slušanje tih jadnih bića kako skiče i vrište dok ih žive kolju je živi horor, svake sam godine bila primorana to slušati iz svoje sobe. Inače druge vrste mesa jedem rijetko, ali svinjetinu mi savjest ne da da konzumiram.
Nekih 2 meseca se u kuhinji kancelarije sretnem sa jednom koleginicom dok pravimo kafu ili jedemo nešto za vreme toplog obroka. Kad vidi druge kolege nema tog osmeha kao kad mene vidi. Baš mi se dopala kao osoba ima 35 godina saznao sam nema dečka. Jedan dan sam joj prišao na poslu i poljubio je, ljubili smo se nekih 10 min, šefica kancelarije je slučajno naišla tuda videla nas i pozvaoa na jedan kraći razgovor, poslala nas na po 2 nedelje godišnjeg odmora prvo mene pa onda ona da ide. Po mesec dana naizmenično smo išli na drugo radno mesto da radimo kako se ne bi viđali na poslu i naravno 20% sa plate nam se skinulo. Jer u ugovoru o radu sekusalne radnje nisu dozvoljene.
Drage devojke, ako čujete od muškarca rečenicu: ''Na tebe nikad ne mogu da se naljutim'', bežite koliko vas noge nose. Taj igra teške psiholoske igre provereno.
Nema ništa lepše, nego kad legnem ili se negde smestim pa gledam neki film.
Da li je u redu se udaljiti od toksične okoline? Npr. nesloga roditelja krika vika kod kuće, a ti se središ i odlaziš van na "hlađenje"?