Na početku veze pokazivao mi je ljubav kao niko, pažnju.
Odjednom se promenio i izjavio da nije spreman da se vezuje, prestali smo da se viđamo, ali se on svako malo javljao kako mu nedostajem. Šta se desi sa ljudima i odjednom nisu spremni za vezu? Jel razmišljaju da dok glume ljubav, neko poveruje u to, zaljubi se. Posle njega sam učila kako da ponovo dišem, svaki muškarac koji mi pokaže iole pažnju i zainteresovanost imam osećaj kao da laže i da će u svakom trenutku da ode.
Ljudi nisu svesni kako olako uništavaju tuđe živote, samo iz svojih nesigurnosti i dosade.
Nekada je potrebno da se raziđete i propatite, da bi ste se vratili i bili ponovo srećni. 💙
Na drugoj godini fakulteta, na predavanju iz mikrobiologije, se desi da profesorici nije radila prezentacija. Pošto se razumem u te sitne stvari odem sa USB-om do biblioteke da je podesim da može na novije verzije PowerPointa i tom prilikom neočekivano nađem na USB-u ulazne testove za ispit (posle testa ima još praktični i usmeni).
Pošaljem samome sebi na mail i naravno prosledim celoj generaciji. Dugo me pekla savest oko toga, i plašio sam se da se ne sazna. Svakako bih se gore osećao da sam bio pohlepan pa zadržao samo za sebe. Ovako bar sa jednim delom ispita ljudi nisu imali problem.
Ona nije neko ko pokazuje osećanja, zato stalno imam osećaj da sam onaj koji voli više.
Moja žena je stalno u pmsu. A kad dođe to vreme u mesecu kada bi trebala da bude onda je dva puta gora.
Kroz celu vezu sam se osećala manje bitno. Uvek je gledao pored mene i druge žene, napadala sam ga za to ali je on govorio da umišljam i da nije tačno. Dok kad su mene gledali drugi muškarci on je mene osudjivao zbog toga i optuživao me kako sigurno flertujem, dok stvarno ništa nisam radila čak je očekivao od mene da se manje sredjujem kada ne idem sa njim. Kako smo raskinuli on je krenuo one devojke da muva za koje sam tvrdila da ih merka, a on tvrdio da umišljam… Protraćenih godinu ipo dana veze. Nikad više moje poverenje neću dati posle svih trauma koje sam proživela sa tim kretenom.
Počela sam da radim u firmi od 08 h do 16h ne zabušavam i zadovoljni su sa mnom, ali meni je extremno nezanimljiv posao i ubija me to što moram svaki dan da dolazim.. Problem je što nemam ideju šta bih radila a da mi bude bar malo zanimljivo...svaki savet je dobrodošao.
Sviđa mi se dečko iz teretane. Topim se kad nam se sretnu pogledi. Molim vas za savet kako da ga navedem da napravi prvi korak ili ja da mu priđem.
Imam drugaricu koja se uskoro treba udati i uvijek je govorila kako joj je seljakluk praviti velike svadbe, pomodarstvo djevojačke večeri, ona je svoja biće to samo u društvu najvoljenijih bića. Kao neka žurka. Međutim njeni su insistirala da bude preko sto zvanica da bi se vratile pare koje su oni davali na drugim svadbama. I naravno djevojačka veče u nekoj iznajmljenom vikendici, a te troškove uglavnom ja snosim. Niti sam u mogućnosti, niti imam želju. Ne znam kako da joj sve to kažem, a da joj ne pokvarim njen dan, njeno veselje?