Ljudi danas koriste poslove da bi se hvalili, čak i oni koji čiste ili rade u magacinu. Gledam čovek kuva, divna jela pravi i ljudi mu u komentarima pišu radi li, ima li posao... Kao da žele da ga ponize, a sebe uzdignu jer rade iako čovek radi; pravi džemove, kolače, pite... Mrzim ljubomorne i zavidne ljude.
Tužno je i žalosno slušati šta se priča po selu, nažalost imao sam nju koja mi je brzo prirasla uz srce, obožavao sam da provodim vreme sa njom i sve je puklo zato što nisam bio siguran u sebe, zato što sam verovao drugima umesto njoj koja je želela da se skrasi, želela decu, porodicu čak i ja koji nisam toliko priželjkivao sam počeo da želim isto ali sa njom. Nažalost zbog tuđih tračeva veza je pukla a ja sam nju izgubio, neverovatno koliko su ljudi sami po sebi odvratni. Sada da mi bilo ko kaže nešto loše o njoj, iako nismo zajedno, dobio bi malo ozbiljniji odgovor. Nadam se da će vreme učiniti svoje i da će se javiti, ja znam da je ja čekam!
Više sam se ja igrala sa njegovom zadnjicom nego obrnuto, svih ovih godina koliko smo zajedno. Šta ću, kad je tako zgodan!
Izgubljen sam u prostoru, previše pijem i kockam, drugo dete mi je na putu. Preko 2000 sam na kamati. Užasno se osećam, mrzim sebe i svoj bedni život.
Moja majka ima 71 god i ima više snage i volje za životom nego ja u 38.
Uvijek maštam o tome da volim i da mene voli neki visoki, nabildani i istetovirani muškarac, koji izgleda opasno a koji je zapravo velika maza i dobričina. Koji će me čuvati kao malo vode na dlanu i koji će biti moj zaštitnik. Kada legnem na njegova prsa da se osjećam kao malo mače, i da me on gladi po kosi i ljubi u čelo.
Već dvije godine nakon porođaja žena je postala asexualna. Sve sam probao, ne ide. Kaže da je to samo još jedna obaveza. I šta čovek da radi..
Od XY muškaraca u mom životu, shvatila sam da je jedini muškarac kojeg istinski volim moj otac. Volela bih da sam imala bolji odnos sa njim u detinjstvu. Nekako kao da nadoknađujem tu njegovu ljubav kroz druge muškarce, ne znam da li je to neki fenomen. 😔