Čini mi se da naša beba mnogo više voli dedu, babu i tetku nego nas roditelje. U njih gleda ne trepće kad mu nešto pričaju, dok nas ne konstatuje.
Tijekom djetinjstva bio sam dosta motiviran za život odraslih. Imao sam toliko ideja čime bi se bavio među kojima su bila zanimanja: veterinar, biolog, arhitekt, medicinsko-laboratorijski dijagnostičar, kirurug, meteorolog, astronaut (znam 🙈), medicinski brat, učitelj razredne nastave, modni dizajner, odvjetnik, književnik, psiholog. Na kraju sam završio prirodne znanosti koje me i dan-danas zanimaju, al nažalost posao nisam našao. Bio sam odlikaš. Sada gledam kako ću još jednu ljetnu sezonu odradit u kuhinji. Kao da sam zatvorenik, a slobodu imam samo na papiru.
Kako da prestanem biti opsjednuta s jednim muškarcem kojeg uopće ne zanimam, jesam li živa ili mrtva? On ima curu, a i prije nego što ju je našao, nikad nije pokazao interes za mene, nego se nalazio s nekim drugima dok nije našao "tu" koja mu paše. Kad se god sjetim njihove slike, obuzme me tolika mržnja prema toj ženi. Kako, kako?!?! Prestati?!?! Misliti?!?! O njemu?!?! I biti ljubomorna na njegovu sadašnju, bivše i buduće?!?!?
Kada je muškarac stvarno zaljubljen, ne lajka i ne zapraćuje druge djevojke, a to sam najbolje shvatila zbog jednog dečka. Izlazila sam s njim, ali nije bio siguran u vezu i rijetko smo se viđali. Nismo se pratili na IG-u, ali kako je ima otvoren profil, mogla sam vidjeti koga prati i što lajka–uglavnom OF cure i polugole djevojke. Sada ima curu i od tada nikoga ne dodaje niti lajka djevojkama kojima je prije redovito lajkao.
Prva ljubav je zaista nešto što se pamti ceo život. Imala sam dečka godinu dana, bio je moja prva ljubav i mislila sam to je to ne postoji drugi za mene. Ostajala i trpela nepoštovanje koje tada u to vreme nisam primećivala jer sam bila zaljubljena do ušiju, ali sada sve to vidim. Koliko god nije bila ljubav koju sam zaslužila ja posle njega evo skoro 3 godina nemam nikog. Imam strah od vezivanja, nepoštovanja, manipulisanja. Ne mogu nikog da zavolim..a njega koji možemo reći ni nije zaslužio, volela sam ga više od sebe. Zato treba razmišljati koga volite i kome dajete celo svoje srce!!!
Ne mogu da ugušim emocije prema kolegi. Radili smo zajedno dugo. Zatim se nismo videli godinama i postepeno sam potisnula sve i samo bih ga se retko setila. Međutim, slučajno smo ponovo počeli da radimo zajedno pre godinu dana. Zatreskala sam se ponovo u njega i to još jače. U poslu se fascinantno dobro kapiramo i jako se poštujemo. Maltene čitamo misli jedno drugom i u retkim razgovorima o privatnijim stvarima. Nikada me niko nije toliko razumeo kao on. Ne znam da li ga samo intelektualno privlačim, ali nije to ni bitno. Ne bismo imali budućnost u vezi (da ne navodim razloge, ima ih puno). Samo želim da ubijem te emocije, a ne znam kako. Jako me to nervira zato što sam inače racionalna osoba. Ni ne flertuje mi se nisakim otkad sam ga ponovo videla, a kamoli u neku realnu vezu da uđem. Samo maštam o njemu.
Sviđa mi se momak koji živi u Crnoj Gori, ja sam u drugoj državi-susednoj. Ja sam baš “zagrijana” za njega kao momka, mislim i on je za mene, ali samo fizički-kombinacija. To traje jako dugo, par mjeseci, i zbog njega ne mogu biti ili pokušati biti u vezi sa momcima koji su mi tu-samo on mi je u glavi. Ne znam šta dalje raditi…
Ne znam da li je okej, ali muvao sam devojku koju sam treznio dok je povraćala po meni za novu godinu..
Ja živim od penala koje pucam ljudima koji hoće da me zajebu.
Sasvim normalan dan i javlja mi se bivši dečko da vidi šta radim. Odgovorim kratko u dve reči i pitam njega gde mi odgovara kako je došao u moj grad. Samo sam rekla lepo i to je to. Znam da se javio da bi pili kafu i tačno znam da će poslati neki roman kako je razočaran u mene jer nisam sa oduševljenjem odreagovala što je on došao. Pritom nije zbog mene došao nego je na odmoru pa doputovao na kratko. Moje telo kad sam pročitala da je tu u mom gradu je odreagovalo da noćas sam jedva spavala, celu noć se budila. Ljudi će reći da nisam normalna jer sam mogla iskulirati, blokirati al mi je takođe muka što prema svima budem ljubazna jer posle imam grižu savest. Mnogo me nervira ta moja osobina i evo dok ovo pišem mene boli stomak iako je sasvim bezazlena situacija.