Ja bih samo volela da jedno razumem i ako neko zna i može, molim neka mi objasni. Na poslu, svaki kolega koji je nasamo sa mnom je ljubazan, u situaciji kada mu nešto pomognem je zahvalan, zna da udeli i kompliment. Kada je direktor prisutan, ili kada je više kolega u kancelariji, ignoriše me, provocira, trudi se da naglasi moju eventualnu grešku ili da umanji moj doprinos radu, želi da izgleda kao da ne radim dovoljno, ponižava. Šta je to pogrešno sa mnom ili pak, šta je to sa ljudima oko mene? Ima li još neko isto ili slično iskustvo. Baš bih volela da znam.
Kad nemamo sitniša u blagajni, tada nikad ni kupci nemaju nego samo krupno. A kad imamo punu kasu sitnih, onda pogodite, svi imaju sitno. Stvarno ne znam što reći na to.
Kad sam bila dete, Riska iz domaće serije, glumica Radmila Savićević mi je bila ogromna debela žena. Sada gledam u 2026 godini ponovo i posle višegodišnjeg života u Americi, deluje mi skroz ok i čak normalno ali ne predebelo. Ovde su žene od 150-200kg čak i mlade devojke.
Jeste li se susretali s ljudima koji se vole žaliti o nečemu, čak traže savjet i pomoć ali sve prijedloge su već navodno isprobali i nijedan ne djeluje. A da bi to bilo moguće morali bi biti medicinski ili društveni fenomeni. Imam takvog prijatelja i sad tek primjećujem koliko često to radi. Npr, boli ga glava-ponudim ga vodom-već je popio 3l-kažem možda od previše vode-ne, nije ni to jer je sve iznojio na treningu. Nema veze s vezom, a on na sve ima odgovor.
Prošle godine za Novogodišnje praznike u goste nam bili tašta i tast, i treći dan su uspeli da polome bračni krevet. Ove godine dolaze nam opet, i žena im je u razgovoru rekla da će spavati u garaži, budu li polomili i ovaj krevet.
Čestitam najboljoj drugarici Novu i sa slikom i kratkim tekstom i dva e- mojia, ona na to smo hladno: Hvala i tebi takođe.
Zadnji put se čule 20.novembra, to više i nije prijateljstvo, niti radi niti ima djecu pa da nema vremena. Koliko su glupe te sitnice u pisanju, ali to otkirva o osobi ili da me izbjegava ili je u depresiji. Ali izbjegavat nekoga koga poznaješ 15 godina i uz to obostrane kume, žao mi je što od prijateljva postajemo samo dobre poznanice.
Žene ovo ne vole, ali ako hoćete da je testirate da li joj se neki “prijatelj” sviđa, samo joj recite da mu nađete devojku. Njena rekcija vam će sve reći, dobro obratite pažnju kako će reagovati.
Posle ćete mi zahvaliti.
Nakon 3 mjeseca gdje sam mislio da me gleda istim očima i da je to to. Dobijem ignor i blok na svemu bez najave. Da bih ju za 3 tjedna vidio s drugim. A kad sam pitao njene prijatelje za nju dobio sam ignor ili blok. A ne shvaćaju da sam ja toj osobi htio dat poklon za Božić, a par dana prije ju vidim s drugim.
Roditelji mi stalno se*u da sam previše na mobitelu. Kad im kažem da provodim jednako vremena na mobitelu kao oni ispred televizora odgovaraju mi sa TO NIJE ISTO. 🙃🙃🙃 Cijelo djetinjstvo brat i ja nismo smjeli zucnit kad bi stari gledao TV. Jednom prilikom razrednica u osnovnoj me pitala što od aktivnosti radim s obitelji. Odgovorila sam gledam TV, jer to i jest bila jedina aktivnost koju smo radili zajedno. Čudno me pogledala i kratko odgovorila: pa gledanje TV-a i nije neka zajednička aktivnost, tada su svi ionako u svom svijetu.