Trudnice..kako ste? Da li ste plačljive? U prvoj trudnoći suzu pustila nisam, ali zato u ovoj sam nadoknadila za sve.
Osjećam krivicu za sve, za svačije osjećaje pogotovo za svog dvogodisnjaka. Kako ću ga ostaviti, kako će podnijeti odvajanje od mene itd. Bas sam tužna. I svaki komentar me dotiče. Čak me nerviraju i bliski prijatelji kojim je teško da pitaju kako sam, jel sve uredu. Osjećam se nebitno, umorno, tužno, usamljeno.
Izvinite, moram negdje da olakšam dušu. Moj mozak procesuira milion stvari. Dan mi je bio pretežak. Šlag na tortu je kad je svekrva rekla da je moje djete previše vezano za mene, u smislu da to nije normalno. Niko moje djete ne čuva osim mene, nikoga ne koristim, ali i dalje imam osjećaj da nisam dobra nikome. Nadam se da je ovo prolazno i da ću za promjenu valjati makar sebi 💔😔
Saznala sam da me dečko vara, a u 7 sam mesecu trudnoće.
Imam napade panike i gušenja na svakih 10-15 min. Ovoga sam se najviše plašila, a desilo mi se.
Ljubavica mi je iznenada poginula. Svi primećuju moju skenjanost, a ne znam šta da kažem.
Idu mi na yaya ljudi sa ružnim prezimenima kada ih ne menjaju.