Moja koleginica, lepa kao filmska glumica, udala se em ružnog, em lošeg lika. Nesvesno kroz priču otkriva: ona kreči trudna stan umesto njega, ona kupuje nameštaj i nadgleda majstore, ona kupuje stvari za bebu, on radi. Saznala sam slučajno da ,,radi" na pokeru poslepodne. Na svadbi sam odmah videla o kakvom bilmezu se radi. Ona ga pravda čak i kad on nju pravi budalom pred njenom i svojom porodicom. Zajedno su 11 godina. Meni je žao!
Platio sam nam apartman za cijelu noć a ona se nije ni pojavila.
U svakoj vezi sam bila muško i borila se i davala svoj maksimum. Da bi na kraju bila povređena. Sad sam u vezi pola godine, polako se vezujem. Isto se borim, a plašim se mnogo da ne bude ista priča. U haosu sam.
Danas sa klincem u bioskopu, a neke devojčice, rekao bih 8-9 godina pripremaju se da uđu i rade selfi. To pućenje usana...gledam i ne verujem...
Danas sam čitala svoje dnevnike, od pre 20 godina. Nisam ih čitala toliko dugo. I sve mi se vratilo. Sva bol koju sam osećala zbog prvog momka. Ostavila sam ga jer me nije voleo, nije bio zaljubljen u mene. Sada me zanima da li je ikad pomislio na mene za sve ovo vreme, da li mu je žao zbog svega..
Tuga koju osjećam za mrtvim djedom je pregolema. Pomisao da je pod zemljom me tjera na povraćanje. U najgorim momentima dolaze mi najgore scene pred oči, pitam se kako izgleda sad pod zemljom i muka mi je. Sanjam ga svako veče, kuća je prazna, njegova odjeća još uvijek visi i čeka da je on obuče, a neće više nikad. Nikad više.
Ja valjda jedina pijem nesscaffe kao da pijem rakiju sve na ex, nema kod mene ispijanja kave po pol sata, sat, nemam ja vremena za to, a i bude hladna, nije to više to. Sve lijepo u 5 min u vrh glave, taman da me opali, pa obavim nuždu i onda sam kao nova.
Nisam neko ko gramatički ispravlja ljude. I ja često umem da pogrešim u pisanju i nemam ništa protiv toga. Ali kad se počnem dopisivati sa nekim dečkom i aj ok ako jednom napiše "neznam" zajedno i drugi put progutam al zato treći put ga već blokiram. Pa valjda je to nešto što moraju svi znati ili grešim?
Prije 3 godine sam uklonila datum rođenja sa svih platformi. Do tada sam uvijek dobivala minimalno 200 rođendanskih čestitki. Ove godine mi je rođendan čestitalo samo 6 osoba. Zar smo stvarno počeli zaboravljati jedni druge i sjetimo se datuma samo kada nam društvene mreže izbace podsjetnik?
Normalna sam osoba u društvu i svi su opušteni pored mene jer ne zamjerim ovakve stvari, barem nisam dosad. Ono u fazonu, javi se prijateljica krajem mjeseca i napiše: ”Jao, pa tebi bio rođendan, ja sam totalno zaboravila”. Malo mi to počinje smetati, iskreno.
Poslala sam chatgpt tužni smajlić da vidim njegovu reakciju, a on mi je u samo dvije rečenice pokazao više emocija i ljubavi nego bilo ko u mojih 25 godina.