Žena danas hoće ravnopravnost. Okej. Ja ću da se brinem o djeci, da kuham, čistim, perem, peglam.... A ti bujrum na mešalicu 12h pa posle dođi doma i utovari u šupu 5 kubika drva i spremi odmah nešto za potpalu da ti djeca i muž ne budu u hladno. Meni odgovara. 😊
Cura i ja smo nakon stana zajedno kupili kuću na moru a moji roditelji se ponašaju kao da su je oni kupili i da je to njihovo iako nam nitko nije ni kune dao niti smo tražili. Zovu rodbinu na more bez da su nas pitali, hoće preurediti vrt, saditi voćnjak itd. Ne želim napraviti svađu ali moram ih na neki način spustiti na zemlju.
Ponosna sam na sebe što financijski ne ovisim ni o kome. Imam muža i jedno dijete, sutra da me muž prevari, imam dovoljno novca da mogu uzdržavati sebe i dijete i neće mi ništa nedostajati. Zaista sam zahvalna svom poslu.
Ne znam kome su lepi previše nabildovani muškarci... Meni je to toliko odbojno, da nemam reči. Zašto muškarci ne mogu da rade na spravi za nordijsko skijanje, na sobnom biciklu, da dižu manje težine tegova, da trče, a ne da se isforsiraju dizanjem velikih težina, uzimanjem svakakve hemije, a na kraju izgledaju kao neki divovi iz crtanih filmova. Meni je mnooogo lepša umerenija varijanta izgleda i vežbanja za muškarce.
Od 10 žena koje sam u posljednjih par godina muvao na radnom mjestu, spavao sam ili bio u vezi sa njih 7. Preostale 3: od jedne sam brzo odustao, druga me je odbila, a treća me ne bi odbila da sam bio strpljiviji. Sve u svemu, momci, idemo lagano, po*ebaćete bar 70% žena na vašem radnom mjestu, potrebno je samo vrijeme.
Čisto da napomenem da su neke od ovih 10 i dan danas u brakovima. Dakle, sve se može postići :) pogotovo što nisam ni prelijep ni prezgodan. Srećno!
Već tri godine živim sa suprugom koja je totalno emotivno odsutna. Upala je u depresiju i dosta vremena mi je trebalo da je uverim da ima problem. Imamo dvoje male dece, jako ih sve volim. Cela svrha mog postojanja je da njih usrećim i obezbedim im lep život. Ali iskreno ne znam koliko ću još moći da izdržim ovako pored žene koja je santa leda. 3 godine nisam čuo koliko joj značim i da li uopšte primećuje sve što činim za nju i porodicu svakodnevno. Tvrdi mi da me voli ali retko to pokazuje delima a moje strpljenje i vera da će se išta promeniti popušta.
Ne znam jesu li vama pretjerane ove današnje ceremonije oko otkrivanja spola djeteta. Valjda je najbitnije da je dijete živo i zdravo. Jednostavno mi je glupo što se pravi mini svadba.
Kada sam bila mala stalno sam se nervirala što tata jako hrče, čula sam ga u svojoj sobi koja je do mamine i tatine. Kada sam odrasla, navikla sam se i uvek pomišljala u sebi "Ma samo neka on hrče, neka mi je živ i zdrav, dok diše i hrče dobro je." Preminuo je pre 2 meseca i znam da će glupo zvučati od svega što pominjem baš ovo, ali to hrkanje mi bukvalno FALI, kao i sve ostalo naravno... ali ta tišina noću boli. Baš boli.
Nikad i nikako ne mogu da rauzmem žene koje se razvedu i mesec, godinu, dve, nakon razvoda i dalje koriste prezime od čoveka sa kojim više nisu. Da se razvedem ne bi htela nikad više u životu da ga sretnem, a kamoli da se služim njegovim prezimenom. Znam da ima raznih razvoda, situacija i slabih žena, ali bukvalno 7 dana da razmišljam ne postoji razlog ne vratiti svoje prezime istog trenutka od razvoda. One gluposti "neću da se prezivam različito od svog deteta" okačite mačku o rep, taj razlog kad čujem jasno mi je koliko je žena slabić i koliko nema pojma o životu ako sopstvenom detetu ne ume da objasni tako prostu stvar. Žene, budite jake do kraja, ako ste se već razveli, neka to bude do kraja, ovako samo ispadate bez kičme.