Bili smo na vikendici, dečko je kosio cijeli dan jer je baš zaraslo ja sam skuhala ručak i poslije ručka on je nastavio s poslom a ja sam legla odmoriti i na kraju čvrsto zaspala. Kad sam se probudila on je bio gotov s košnjom, oprao je svo suđe nakon ručka i pospremio kuhinju. Nije to iznimka sad, uredan je inače, ne živi sa roditeljima, ali time je pokazao kako gleda na sve poslove u kućanstvu. Eto takvog sam ja izabrala.
Kolega mi je uporno nabacivao ćerku, kaže slobodna, lepa, pametna devojka... On je dobar čovek, pošten, rekoh sigurno mu je i ćerka ok. Prihvatim, dogovorimo se za sastanak. Devojka (28) dolazi sa sinčićem, kojeg niko nije ni spomenuo! Šta ću, hajde da ispadnem čovek, da ne pobegnem odmah. Igrao sam se sa malim, dok mi je njegova majka pričala o tome kako se ne seća ko mu je otac jer je bila pijana. Kako je počelo, mislim da nikad neću naći normalnu devojku.
Kad sam se rodila, u tatinoj se obitelji slavilo tri dana jer sam bila prva djevojčica s tim prezimenom u skoro 40 godina. A velika su obitelj, ali jednostavno su se u cijeloj lozi rađali samo dječaci. Moj pradjed od šestorica sinova sve do mene nije imao ženskog potomka. I onda opet godinama ništa, tek je jedan bratić dobio kćer kad sam ja imala 26. Tako da sam ja odrasla kao mezimica stričevima, bratićima i drugim rođacima jer sam bila jedino žensko. Nedavno sam se zaručila i tako ih je smiješno i simpatično vidjeti jer su svi jako uživljeni u pripreme za svatove, raspituju se oko djeveruša, haljina, kolača, ružmarina. Strašno su uzbuđeni jer im je prvi put da su mladenkina strana. Neki dan dolazim kod svojih, a ono tata i 2 strica raspravljaju o tome u kojoj će boji kupiti odijela.
Vaspitačica sam u vrtiću i u grupi imam nežnu, plavu devojčicu. Juče je donela pravu damsku torbicu da bude kao velika. Odmah sam pohvalila da je lepa, a onda je ona insistirala da mi pokaže šta ima unutra. Kugla smeđeg plastelina od svih pomešanih boja, plastični pištolj, plastični mobilni, poklopci od flaša koju je našla napolju(??), prava živa žaba i sjaj za usta 😄 Umrla sam od smeha na "damski" sadržaj koji mi je ponosno prezentovala. Deca me uvek iznenade i nasmeju. PS. Pustile smo zajedno žabicu.
U braku sam već 23 godine i to sa ženom koja ne stari, prirodno lepa kulturna a i dobra mater našoj deci koja su već odrasla. Ja onako prosečan i nema srećnijeg čoveka od mene kad čujem kako je hvale, a meni srce ko u bika, znajući da već tolike godine spava pokraj mene.
Muškarci treba da budu sposobni, radni, spremni da podižu decu i ženu. Treba da imaju konkretan i stalan posao, što više plaćen, to bolje. Muškarci treba da znaju da urade osnovne stvari po kući, da skuvaju ponešto, da budu vaspitani da ne ostavljaju stvari kojekuda i ne budu aljkavi, da uskoče ženi kad treba i kad ne može da obavlja kućne poslove (prehlada, premor, odsustvo od kuće iz nekog razloga). Treba da izdvoje vreme za decu uvek, ali i za sebe. Žena treba da održava kuću, bude uredna, da se posveti deci, ali i sebi i da drži do sebe. Muškarac treba da obezbedi ženi sve za kuću, kao i deci, a nekad i da obraduje ženu. Žena treba da radi neki lagan posao čisto da bi imala za neka (mala) zadovoljstva i za ne daj Bože dane. Ako je muž baš uspešan, onda ne mora ni to, jer taj muž i slučaju razvoda ne sme da zapostavi bivšu ženu i decu. Eto, to je moje mišljenje, osudite me koliko hoćete.
Muškarci MOLIM VAS počnite koristiti usluge trenera, nutricionista, zubara i plastičnih hirurga! Ako možemo mi žene zaista možete i vi. Dosta zarađujem i investiram u svoj izgled (sad kad je obrazovanje “završeno”) i dođe mi da se obesim kad mi priđe/piše lik koji izgleda kao nuspojava. Još kad mi se hvali parama samo mi dođe da vrištim “POTROŠI IH MOLIM TE!!!” Možda je površno i pogrešno ali znam da nisam jedina koja tako razmišlja. Ne gledamo tvoje felne na koje bacaš pare druže, ali taj podbradak na 80 kg je zaista problem.
Mom mužu je poginula ljubavnica u saobraćajnoj nesreći. Nisam ni znala za nju dok nije došao prošlog meseca potpuno ucveljen, zario lice u dlanove i samo tako sedeo sigurno sat. Preplašio je mene, a i našeg malog sina. Ispostavilo se da su se viđali 5 meseci, baš kad sam se ja vratila na cele smene, a dete napunilo 3 godine. Devojka je imala 21, izgledala je kao anđeo i vidim da je imala mnogo prijatelja i ljudi koji su žalili. Ne ide mi u glavu zašto joj je trebao odrastao i oženjen muškarac sa detetom. Mogla je da ima lepog momka od 25. Muž je izbačen iz stana i ne znam gde živi, dolazi da obavlja roditeljske dužnosti. Možda sam luda, ali radije bih da devojka nije poginula i da su nastavili da se viđaju. Posle 2-3 meseca bi verovatno shvatio da s njom nema budućnost i vratio bi se ili bismo se razveli kao normalni ljudi. Ovako moje dete ima dva roditelja slomljenog srca.
Debela, debela, smršaj, ne žderi… i tako par godina više gladna, dok mi nije otkriven moon face, visok nivo kortizola, hipotiroizam, pcos, visok krvni pritisak…. sve posle neuspelih IVF. Privatno i poslovno stres stres dok nisam pukla kao kokica. Brak i uvrede se pogoršavale sa rastom kilaže, posao nesiguran jer moj izgled “rasteruje“ kupce i na kraju izgubila sve. Trenutno sam kod bake na selu, kupila novi telefon, novi broj i pogasila društvene mreže dok ponovo ne vratim sebe, svoje zdravlje i svoj mir.
Budem istinski sretna kad vidim da u komšiluku neko uradi fasadu, uredi oko kuće, posadi cvijeće, kupi auto i da ne nabrajam. Volim kad su ljudi sretni kad se vole, poštuju, kad rastu zajedno u svakom smislu. Volim kad vidim kako su nečija djeca lijepo odgojena. Eto mene to sve čini sretnom. Jer odmah je i meni ljepše. Volim kad čujem bilo šta pozitivno. Dosta je ovom narodu negative.
Čim je njima lijepo, pa biće i meni. Imati ću ljepši pogled. Imati ću zdravu okolinu bez propalica, narkomana po ulici. I hiljadu drugih razloga.
Smatram da je život lijep onome ko lijepo gleda na njega. Želim vam svako dobro 🫶🏻