Poruka debelim momcima pa i devojkama. Ne vrzmajte se oko nas koji smo mršavi i zategnuti i vodimo računa o svom izgledu. Grubo jeste ali ako ne ulažete trud u svoj izgled, tražite sebi slične. Aman, dokle više. Ne znam samo odakle momcima samopouzdanja da prilaze zgodnim devojkama a pritom im je stomak do zuba, zadnjica i noge opuštene. Pogledajte se u ogledalu!
Uz jednog druga sam bio uvek tu kad god mu zatreba. Zarađivao sam solidno s vremena na vreme mi se požali možeš li mi dati 1000-2000 na zajam u to vreme si sa tim parama mogo lepo izaći u grad. Nije bio problem da mu zajmim vraćao je kad je stigao to cenim. Ja kad sam ostao bez posla trebalo mi je barem 150 000 din da preguram mesec stan, registracija kola, gde su računi oko 20 000 din, da imam za mesec dana za hranu on je bio tu prvi koji je izvadio lovu i dao mi 200 000 din znam da radi preko već par godina i kad mi je davao rekao je vratićeš kad budeš mogao ako ne budeš mogao nikad nije problem jer ti si meni pomagao kad ja nisam imao ni za kiflu što se kaže. Dobro se dobrim ipak vraća.
Djevojka mi je na godišnjem i otišla je na 5 dana kod svojih u drugi grad. Kakvo olakšanje, danas već sa drugom djevojkom mogu slobodnije na bazen. Večeras mi komšinica pravi večeru, za koju ću se naravno morati odužiti seksom. Dopisujem se sa jednom bivšom, a u stvari bih najradije ponovo bio sa druge 2 bivše. Šta ćete, život nije savršen, ali čovjek se snalazi kako može...
Poslovođa sam u jednoj firmi i neću više da tolerišem žene koje se vade na PMS, menstruaciju i slične gluposti, jednostavno one se rotiraju u izostajanju sa posla, ne dolaze po 3-4 dana i jasno mi je da je to zloupotreba, jedan dan sam uvek tolerisao i imao razumevanje sada ću za svaki izostanak koji traje duže od jednog dana da im skidam po 5% od plate pa neka izvole neka se prenemažu.
Promatram udane žene u mojoj obitelji, sve su redom nesretne u tim svojim brakovima i dolazim do jednog zaključka - prosječnoj ženi danas suprug u životu zbilja nije potreban. Za što će ti konkretno? Seks? Za to se ne moraš udavati. A i većinu nadmaše igračke, usprkos njihovom velikom samopouzdanju. Prijateljstvo? Koliko prijatelja su žene u mojoj obitelji izgubile kako bi njegovale krhke (ljubomorne) egice svojih muževa, stvarno toga nisu bili vrijedni. Djeca? Ne moraš se udavati da bi ih imala, ne živimo u srednjem vijeku. Valjda si odslušala koji sat biologije u školi. Mislim, kužim za one cure, odrasle na disney filmovima, koje čitav život maštaju o bajci gdje će ih neki princ držati kao kap vode na dlanu dok će one biti vječne smotane djeve u nevolji, nesposobne za samostalno funkcioniranje. Ali ako radiš, samostalno živiš, obrazovana si, imaš svoj novac i u stanju si sama platiti majstora za kućne popravke - što bi se udavala?
Prošle godine smo krenuli u postupak vantelesne. Koliko je to težak proces ljudi moji.. Bockanje, stalno po lekarima, hormoni, napetost, isčekivanje posle tranfera... I konačno 2 crtice i pozitivna beta, konačno trudnički kalendar, i nažalost pobačaj. Sad smo u drugom pokušaju, opet prokrvarila. Sutra vadim betu, držite mi fige. Niko ne priča o tome koliko to finasijski košta, koliko je to teško psihički i fizički za ženu. To su žene borci. To je najteža bitka a najvrednija nagrada. Koliko suza, koliko tuge, koliko boli, straha, razočarenja prođeš, a ne možeš da odustaneš jer postoji nada.
I ne osuđujte zahtev za usvajanje mi je odbijen jer nemamo kuću na svom imenu, dvorim dedu za kuću. I pošto ga dvorim nisam spremna da brinem o bebi, po njihovoj proceni. Država nam je rasulo.
Dođe mi da se razvedem. Kupila sam torbu koja košta 200e i takvu dramu je napravio. Inače sam je kupila od SVOJE plate koju teško zaradim, a moja plata takođe ide na pola računa i pola hrane. Tako da mislim da imam pravo da kupim sebi od svojih para i torbu od 1000e ako želim. Ali ne, gospodin pravi problem kao da su njegove pare u pitanju (dok on na sebe troši šta hoće). Nemamo dece. A ovo me pritiska... tako da ću stvarno da se razvedem.
Kada sam bila mlađa baba me je uvek terala da spremam ručak sa njom ili mamom iako sam to mrzela. I stalno je pričala kako ćeš se sutra udati a ne znaš da kuvaš, neće te svekrva trpeti da ništa ne znaš i svaki dan ista priča. Mrzela sam ta teranja da kuvam toliko da ništa nisam zapamtila, jer me nije zanimalo. Udala sam se, u divnom sam braku i ne živim sa svekrvom. Takođe ako želim nešto da spremim samo ukucam na internetu i dobijem detaljan recept i uvek je ispalo top. Ako mi se ne sprema, na svakom ćaošku su prodavnice sa kuvanim jelima. Ne znam kad će ljudi shvatiti da su se vremena promenila i da nije sve isto kao kad su oni bili mladi.
Ostao sam bez teksta kada sam saznao da se moja bivša žena uskoro udaje iako imamo dijete. Znam da nisam savršen otac, nekad nisam mogao plaćati alimentaciju jer nisam jednostavno u tim trenucima imao para. Nisam nekada ni mogao vidjeti dijete jer sam imao previše obaveza, morao sam se brinuti o roditeljima i njih izdržavati. Dijete se je udaljilo od mene, ne želi ni da me vidi, zadnji put mi je rekla da ju je sramota što ima moje prezime. Kakav da sam, ipak sam joj otac, ne može imati takav stav prema meni i da nekog drugog lika naziva ocem. Slomljen sam skroz.
Bivši muž me varao dok sam bila trudna, otišla sam na porod pod velikim stresom. Nisam htjela više biti sa takvom osobom a onda proganjanje centar za soc. borba sa budalama koje vjeruju manipulatoru, lažne prijave policija, razvod. I preživim svu izdaju i stresove nisam imala mira godinama, odem u drugi državu sa kćerkom da nađem mir od svega. Sama je podižem i izdržavam od početka, ništa nije htio dati za nju. Kad stiže poruka od dotičnog “sram te bilo“. E neka me sram ali znam šta sam prošla a to nisam zaslužila niti i jedna žena na svijetu.