Ostavio sam djevojku jer ima instagram. Smatram da zauzete djevojke ne trebaju imati instagram. Nemam ni ja, ne treba imati ni ona. Dok na svim ostalim društvenim mrežama treba imati profilnu sa mnom, u suprotnom za mene to nije ljubav.
Nekad se znalo: muškarac ide u lov i donosi hranu. Žena brine o deci. Danas i muškarci i žene idu u lov, decu nam podižu potpuni stranci u vrtićima i još im plaćamo za to što nismo sa svojom decom. To u suštini više i nisu naša deca.
Osoba sam sa invaliditetom i koliko god se doimala jaka, danas sam se slomila kad je tatu neko preko telefona pitao za mene nazvavši me ''onom bolesnom''. Muka mi je da me ljudi nazivaju ''onom bolesnom'' ili ''onom što nije u redu''. A još me više povredilo što on ne staje u moju odbranu. Ja znam da imam invalididet ali nisam ''ona bolesna'', ja imam svoje ime. Da me sam on odgajao, vjerovatno bih imala samo završenu osnovnu školu. Jednom sam mu i našla prepisku sa starim prijateljem gdje kaže za mene ''nažalost ona je osoba sa posebnim potrebama'', braća su studenti inžinjerskih fakulteta, a ja sam ''bolesna''. Ironija je što sam i ja inžinjer, i to sa diplomom. Ne mislim da to nešto znači, samo naglašavam ovo jer me neki ljudi samo tako gledaju, a ne vide ništa mimo toga; vrednuju te na osnovu stvari na koje ne utičeš, a ne vrednuju na osnovu onoga što postigneš.
Zaposlio sam se na fakultetu. Bio sam šokiran kad sam shvatio da studenti i dalje uče iz skripte koju sam ja napravio tokom studija. Čak sam namerno ostavio neke greške u skripti šale radi. Kad sam pregledao radove shvatio sam da je u pitanju moja skripta preko tih grešaka, što su mi i potvrdili. Neverovatno! Dvadeset godina je prošlo!
Osudite me slobodno, ali smatram da jug Srbije (oko Niša, Pirota, ne računam KiM), kvare utisak o Srbiji. Ljudi se krste kad ih čuju kako pričaju. Koji crno negovanje lokalnog dijalekta. Kad čuješ taj govor, iako pričaju mladi ljudi, zvući toliko seoski i staro da je katastrofa.
Ja sam veoma glupa osoba. Živim i radim u Njemačkoj već neko vrijeme. Drugarica mi došla u posjetu na tri dana i potrošila sam brdo love. I ona takođe radi u Bosni i voli luksuzne stvari. Vodila sam je svugdje gdje smo se već unaprijed dogovorile prije nego što je došla. Potrošila sam 1/4 svoje netto plate na nju jer ona samo stane i čeka da joj se plati. Nije mi bila u stanju platiti ni kafu, a za nju su svi drugi škrti. Mene je bilo sramota što je za svako plaćanje nestajala po WC ili se pravila gledajući po mobitelu. Ljudi koji imate zmiju u novčaniku, kako vas nije sramota? I ja kad se s nekim dogovorim potrudim se ne ostajati dužna, a ako si nešto ne mogu priuštiti ni ne idem negdje. I ja bih htjela da idem na razna putovanja, ali si nikad ne bih dozvolila grebanje i biti na tuđoj grbaci.
Gadljiv sam na dlake kod devojaka, kapiram da mi muškarci možemo da brijemo lice, pazuh, i donji stomak. Ali ne kapiram pojedine devojke... Naigled, desilo mi se da sam bio u vezi sa jednom curom i dođe taj dan da imam prvi put seks, ja je skinem kad ono šuma dole... Meni bilo glupo odmah da joj kažem i krenem indirektno da joj pričam kako se meni gade devojke koje ne vode računa o sebi dole, naročito oko depilacije bikini zone, na šta će ona meni reći "Dlake imaju svoju funkciju" ponovilo se isto to više puta, gde je ona svaki put rekla da nije za to da se depilira ili brije i kao to je što je. Odlučio sam da raskinem i završim ovu priču. Možda sam debil i tražim previše, evo ne znam stvarno, kažite mi Vaše mišljenje i da li ste imali slično iskustvo.
Onog dana kada naša djeca odsele, selim i ja i razvodim se! Zašto neću prije? Pa možda ćete me i osuditi, neki će me razumjeti. Muž me ne poštuje, ne cijeni, nije ga briga za mene, možda me ni ne voli. Odvratan je prema meni, ponaša se kao da sam mu sluškinja. No, imamo novu kuću, novi auto, lijepo zarađujemo (imamo svoju firmu u kojoj radimo). Ako ja sada odem, ostajem bez krova nad glavom, posla, sigurnosti. Neću otići i sve to pustiti njemu i nekoj flundri koju bi našao i uselio, a ja da radim za plaćicu neku sitnu i krpam kraj sa krajem, a on da mi daje 2000 kn alimentacije i djecu uzme svaki drugi vikend! Neću, nema šanse! Zašto da on uživa u životu, a ja da se mučim? Djeca su skupa, život je skup. Kada djeca odu, tada mi više neće trebati novci da ih prehranjujem i školujem, i biti će mi dosta samoj neka plaćica da ja preživim. Još 10-ak godina i biti ću na miru i slobodna! Nisam sponzoruša, znam da ćete to pisati, samo smatram da mi je makar to dužan, nakon svega.
Odlučimo da se preselimo na selo, prodamo garsonjeru u Beogradu. Kupimo malu kućicu sa lepim dvorištem na Fruškoj gori, dece nemamo biće nam extra u penziji, ja 41 muž 43. Ciklus mi kasnio, nisam obraćala pažnju dok smo se selili, krečili, uređivali dvorište, mesec ili dva to potrajalo. Odem kod ginekologa mislim počinje menopauza, kad ono trudnoća. Kako ? Kad ? Ubite me ako znam a toliko godina nije se dalo.