Razveli smo prije 5 godina. Ne plaćam alimentaciju bivšoj ženi od početka jer mislim da će te pare trošiti na sebe. Smiješno mi je što podnosi te prijave za neplaćanje, mogu promijeniti adresu kad želim i raditi na crno. Kad se odlučila razvesti od mene, neka sama snosi teret za svoje odluke, dijete će svakako odrasti imalo neke stvari ili ne. Možete me slobodno osuđivati, nisam jedini, samo kažem iskreno.
Nikad mi nije bilo jasno kako to da društvo na trudnoću i porođaj gleda kao na odlazak kod zubara, a majke i žene često tretiraju sa ogromnim nepoštovanjem. Da ne pričam o muževima koji varaju trudne žene ili rođenje svog deteta provedu u kafani umesto u porodilištu kod svoje žene. Pa čoveče, žena 9 meseci nosi novi život, prolazi kroz svakakve muke trudnoće, porođaja, dojenja, postporođajne depresije, a onda kad se žene požale na katastrofalne uslove u bolnicama, akušersko nasilje i generalno ponašanje celokupnog društva prema njima, dođe neko i kaže „aj ćuti, vaše babe su se porađale na njivi”. FUJ.
Muž i ja se posvađali danas jer ja stvarno ne mogu da razumem da on plaća sestri kako on kaže 'sitinice' koje mesečno iznesu preko 150 evra. Mi imamo dete na putu i tih 150 evra mesečno ne želim da bukvalno poklanjam nekome, ako nam već kako opet moj muz kaže 'višak' neka stavlja na račun za dete! Sitnice koje on plaća sestri su telefon, interet, pretplate za netflix, Spotify. Ona je udata, zarađuje za sebe pa neka plaća svoje sitnice. Ja mislim da je ovo bezobrazluk.
Sa dečkom sam 3 godine i od nedavno živimo skupa. Više puta smo pričali o budućnosti i složili se kako želimo iste stvari. Jednu večer smo se zezali oko zaruka gdje je rekao kako planira zaprosit i da smislja način ali da je dan odabrao. Ja naporna morala sam izvuc koji je to dan jer nisam osoba koja voli iznenađenja te je rekao Valentinovo. Tjedan dana prije Valentinova postao je čudan i udaljeniji. Par dana prije Valentinova ponovo onaj stari on. Međutim za Valentinovo nije se desilo ono o čemu smo pričali. Zapravo nije se desilo ništa. Ruža i parfem koji sam mu potom vratila uz riječi da to nije ono što je trebalo biti. Da napomenem nismo otišli ni na večeru ni ništa. Sjedio je na krevetu na mobitelu, a ostatak večeri igrajući igrice na kompjuteru. Vjerujem da se moje razočaranje moglo vidjeti s mjeseca. To je u meni ključalo danima. Ne pamtim kad smo zadnje radili nešto zajedno. Veza se pretvorila u sve ono čega sam se plašila. Danas sam ju prekinula.
Muž i ja imamo brak temeljen na prijateljstvu i ljubavi. Kad je naša kćerkica kod bake za vikend, dan provedemo u krevetu – izležavamo se, mazimo i uživamo jedno u drugome. Tu sreću s njim ne bih mijenjala ni za što na svijetu. Za njega pravim palačinke i u 3 ujutro. On, naša kćerkica i ja – to je sve što sam ikada željela od života. Bog nam dao još puno zajedničkih vikenda i puno braće i sestara našoj curici –
Malo šale: zna se kako mi koristimo te vikende!❤️
Pored mene živi jedan mladi bračni par. Čujem dečka kada igra igrice na kompjuteru, pošto su tako orijentisane sobe. Ne znam da li možete da razumete da se dečko bukvalno svaki dan, čim dođe s posla, ne skida s igrica sve do duboko u noć. Nije moje da zabadam nos u tuđe stvari, čak nije ni preglasno da mi smeta, ali meni je iskreno žao te devojke. Da sam žensko, ne bih to trpeo ni nedelju dana. Čak ni ne deluje tako kada ga vidite na ulici, ali njoj se vidi da deluje očajno.
Oboje djece sam rekao kada su završavali srednju da ako se ne osjećaju spremnima za fakultet neka uzmu godinu dana da odahnu nisam im stvarao pritisak kao meni moji da se to mora odmah. Jedini uvjet je bio da si nađu neki poslić da imaju pare za sebe tih godinu dana ali ne trebaju ništa u kuću davati a ako nakon toga odluče da ipak ne žele na fakultet onda ćemo se dogovoriti. Oboje su tako i napravili, sin je sada na specijalizaciji u Austriji a kćer jedna od najboljih studenata novinarstva. Ponosan sam.
Na žalost prekinuo sam trogodišnju vezu, koja je trebala da preraste u brak.
Videvši snimak i golišave slike, balvan sa kojim je u šemi deli i hvali se.
Kada sam skontao taj ožiljak na leđima nakon operacije, saseklo me.
Bilo je znakova.
Utrči u stan, odmah u kupatilo i tušira se.
Jedini naš izlazak u kafanu neko slavlje, spopadne pevača, sestra je odvlači u stranu.
Svinjarija sa bivšim kolegom.
Pre nego što će imati tu operaciju, kao šetnja i piće sa drugaricom. Kasno dolazi. Leži na drugom kauču i dobija slike na viber i gleda ih. Uspem videti krajičkom oka, sa nekim likom je na slici.
Kada smo bili na putu, na njen rođus, planirao sam je veriti. Ali nešto iznutra mi je drugačije govorilo. Uveče u restoranu, ne odvaja se od telefona.
Onako nervozan joj dajem nagoveštaj.
Pa hoćemo li imati trenutak za nas?
Malo se pokoškali.
U busu u povratku za hotel, kaže mi, hvala ti na pokvarenom rođendanu. Ja u sebi, hvala tebi na pokvarenoj veridbi.
Samo sam se povukao, bez drame. Neka joj.
Moj otac se veoma naljutio na mene i zapretio da neće doći na prvi rođendan moje bebe (plus sam bila i trudna) jer smo odlučili da u restoranu nema pušenja unutra, već samo u bašti.
Bilo je leto i lepo vreme.
Restoran je inače vrlo mali, nemaju adekvatnu ventilaciju a bilo je puno gostiju.
Ne mogu da opišem svoje razočarenje...
Dugo godina sam u vezi sa devojkom na daljinu. Imamo preko 40 godina. Dolazila je kod mene i pokušavala sve dok se nije posvađala sa mojom porodicom. Moji roditelji su je osudili, a inače se prave fini i od tada više nije htela da dolazi.
Svake subote putujem vozom do nje. Radim od kuće i još sam umoran i ne stižem da se bavim svojim poslom jer je taj dvočasovni put gubljenje vremena. Više vremena provodim sa prijateljima, koje viđam skoro svaki dan, nego sa svojom devojkom. Igramo fudbal i drugo.
Rekao sam joj da ne dobijam sve što bih želeo i da ćemo se viđati svake druge subote.
To joj je uvek bio problem jer kaže da se ionako vrlo malo viđamo.
Predložio sam da se nađemo negde na pola puta ako hoće svake subote, da bar malo prošetamo. Rekla mi je da je to premalo i preveliko putovanje. i neozbiljno jer ona ima 40, a nema više 20 da smo takvi. Posle ovog mog predloga da se ređe viđamo, prestala je da me kontaktira i ne želi da dolazim kod nje. Šta da radim?