Prošle sedmice sam prvi put išao sam na odmor. Aranžman je davno uplaćen (bivša djevojka i ja uplatili), a nakon raskida ja sam poništio njenu rezervaciju i njoj vratio novac. Otišao sam sam, put proveo u razmišljanju, a odmor u punjenju baterija, šetnji, lokalnoj hrani i posmatranju mora, vratio se kući i okrenuo novi list.
Supruga je u mjesec dana izgubila posao, majku i imala je spontani u ranoj fazi. Bratova djevojka je na to sve izjavila da je ona kriva za bebu jer je dopustila "sekiraciju". Izbacio sam je van iz stana. Sad je brat ljut i govori mi da sam ja burno reagirao. Nedam na svoju ženu kojoj se svijet srušio u par dana da mi srce puca na komadiće gledajući je u bolovima pa makar i po cijeni da više s nikim od obitelji riječ više ne progovorio.
Kada sam imala 18 godina razboljela sam se i prestala da dobijam menstruaciju. Kako sam tada imala dečka već 2,3 godine, nije bilo isključeno ni to sa sam trudna. Bilo me je jako strah i obratila sam se svojoj mami, u nadi da pođe sa mnom kod doktora da vidimo šta nije u redu. Nadala sam se da će mi majka kao i svaka pružiti zaštitu i utjehu, međutim njena reakcija me i dan danas boli, iako je generalno jako dobra majka. Umjesto da je bila zabrinuta za mene, ona je histerisala, nazvala svaku svoju drugaricu, koje su bile majke mojih drugarica takođe, plakala, govorila da će da se ubije. Ja sam u tom trenutku počela da razmišljam da završim svoj život. Na kraju se ispostavilo da sam bolesna, ništa strašno, to smo riješili ali mene i dan danas ta reakcija boli. Sada kad sam 10 godina starija i čekam svoju ćerku, uvijek ću da stavim njena osjećanja prije svojih, kakva god situacija bila, djeca su zbunjena, i ne znaju šta je ispravno dok im mi ne ukažemo. Nadam se da ću biti dobra majka.
Kaže meni cura: “meni smeta što tebe prate i lajkuju ku*ve”.
Ja njoj: “meni ne smeta”. 🤣🤣
Šalim se.
“Meni smeta, što tebe lajkuju, neki krš tipovi oženjeni, ćelavi debeli, nikakvi, malo ko normalan”.
Predložim joj ja da ugasimo profile, ona neće.
Na kraju smo raskinuli, zbog instagrama.
Nisu to kakvi life coachevi, to je jednostastavno tako, vidiš koliko nekoj osobi značiš kroz sitnice.
Ako nije spremna da zbog tebe uradi nesto, neku glupu stvar.
Da ne ode u klub bez tebe, da ugasi instagram, ako si ti vec spreman da to isto uradis za rad boljeg funkcionisanja u vezi, ako nije spremna da se preseli u tvoj grad, tvoju državu.
Zašto bi gubio vreme sa takvom osobom??
Život je jedan, zaslužujete najviše od života, nekog ko će vas voleti, koga ćete vi voleti.
Sve ovo ostalo su natezanja oko glupih sitnicavih stvari, koje vam nisu potrebne u životu.
Počela sam da odlazim i prekidam kontakt sa muškarcima na prvi “red flag”, bez objašnjenja. A ima previše pacijenata…jedan mi je pričao kako i dalje čuva gole slike od bivše, drugi je počeo da fura “žena je za kuću” glupost na prvom sastanku, jedan me je nakon 20 minuta razgovora uz kafu zvao u stan. Zahvalim se na pozivu, odem kući i blokiram. Stvarno me više ne zanima i nemam vremena da pokušavam odraslim ljudima od 25+ godina da objasnim zašto. Ne dugujem ja nikome nikakvo opravdanje, setite se malo kakve ste gluposti izgovorili pa se zapitajte da li je to normalno!
Raskinula sam sa dečkom zbog njegove aljkavosti i neurednosti koju sam primetila tek kad smo počeli da živimo zajedno. Kada me drugi pitaju koji je razlog raskida i ja im to kažem, njihova reakcija u većini slučajeva bude „svašta, pa što ti nisi to počistila, on je ipak muško”. Pa baš zato što mi ne pada na pamet da izigravam kućnu pomoćnicu i završim jednog dana u takvom braku kao ti, tetka Slavice!
Odrasla sam u normalnoj, funkcionalnoj porodici u kojoj su majka i otac ceo život delili sve kućne obaveze. Od kad sam bila u vrtiću sećam se da mi je tata pravio večeru, da je mom bratu menjao pelene, vodio nas u park, kupao…isto onoliko koliko i majka. Nisam ni znala za pojam “muški” odnosno “ženski” posao. Ne mogu da opišem šok koji sam doživela kad sam malo porasla, našla drugarice i videla kako se njihovi očevi ponašaju, i prema njima i prema njihovim majkama. Koliko su ti ljudi bili (i ostali) nezainteresovani i lenji… I što je najgore od svega, meni su drugi govorili kako je moj tata “čudan” jer radi “ženske stvari” jer eto, umesto da se zavali u kauč i gleda fudbal on se, zamislite, brine o sopstvenoj deci!
Imao sam komšiju Crnogorca, čiji je sin tinejdžer (uz punu podršku roditelja) pravio divljačka okupljanja od 1-2 noću svaki put kad roditelji nisu kod kuće. Uz najseljačkiju moguću muziku, otvorene prozore, vikanje po hodnicima zgrade, bacanje staklenih flaša kroz prozor na ulicu, urlanje i sl.
Kada sam otišao da porazgovaram sa njegovim ocem, on mi je rekao da malog slobodno prijavim policiji sledeći put, ali da on ima opasno društvo, a ja imam auto, dete i sl.
Onda sam mu ja rekao da sam ja došao da se dogovorim ljudski, ali vidim da on preti... i da je tačno da ja imam auto, ali da je tačno i da oni svi imaju svoje glave, pa ako ćemo da se sačekujemo po ulazima, mislim da neće dobro proći... te da smo sa razgovorom završili.
Od tada me izbegava i sa osmehom se javi, a mali ne pravi žurke.
Ti bezobrazni i bahati su manji od makovog zrna kad im pokažeš zube. A ja sam zbog spomena deteta zaista bio spreman na sve.
Imam dosta mladih mama u kolektivu. Skoro svaki dan izlaze sat i više ranije da kupe decu iz vrtića. A izlaze i u toku smene kad im nešto treba. Znam kako je moja trčala s posla po mene, razumem ih i pokrivao sam kad god treba. Najbolji drug je imao tešku saobraćajku skoro. Pušten je iz bolnice stabilan ali u lošem stanju. Odlazim svako jutro do njega da mu pomognem. Pošto je depresivan izađem ponekad da popričam s njim kad je baš loše. Divan je čovek, zaslužio je i više od toga. Mame se sad bune. Svašta su mi rekle. Iskreno, zasmetao mi je sebičluk. Uopšte ih ne zanima što i meni treba malo kolegijalnosti mesec, dva. Šefica, isto mamicka, me kaznila sa 20% od plate. Tako da sam obavestio glavni menadžment šta se dešava i sad ćemo dobiti portira, elektronsku bravu i više niko neće izlaziti tokom radnog vremena bez kazni. Otvorio sam 2 meseca bolovanje, a mamicke nek se teraju. Ne vrti se svet oko njihove dece.
Moja devojka je logoped, i iskreno me malo sramota što nije završila neko uticajnije moćnije zanimanje pravnica, ekonomistkinja, doktorka... jbg
ja sam ETF inženjer i em zarađujem bolje, em imam bolji ugled!