Danas me je ispred pekare zaustavio prosjak i traži nešto siće da kupi hljeb. Bio sam u žurbi i dajem mu svu siću iz novčanika, nije mnogo možda oko 2 marke i nastavljam dalje. Sve to je po mojoj procjeni trajalo maksimalno 10 ili 15 sekundi. Potom sjedam u auto i nastavljam put i iz suprotnog pravca lik ulijeće u makaze i pokušava nemoguće preticanje. U zadnji čas je dovršio preticanje, a toliko blizu sudara je bilo da sam mu vidio strah i paniku u očima. Ja sam pola sata bio blijed i noga mi je drhtala sve do odredišta. Tek kasnije shvatam, onih 10 ili 15 sekundi mi je glavu spasilo. Nisam neki vjernik ali ako nema Boga ima neka viša sila koja ti vrati negdje u životu za neku sitnicu ili dobro djelo koje si napravio. Drago mi je što ne poginuh danas...
Odlazim danas na ginekološki pregled, skinula se, legla na sto i doktorka me pita da li je problem da prisustvuju pregledu dva studenta kako bi im objasnila postupak pregleda koji će meni raditi. Iako mi je bilo vrlo neprijatno, još neprijatnije mi je bilo da joj kažem "e ne može" te sam pristala. Pozove ona njih da uđu, kad ni manje ni više pored jedne devojke koja je ušla ulazi i lik koji mi se mesecima unazad sviđa i viđam ga po gradu redovno. Došlo mi je da skočim s onog stola i pobegnem. Ne znam kako sam preživela to, ubila me neprijatnost. Koliki ste baksuz od nula do Ivana (ja)?
Cura me je prevarila, kad sam saznao iskoristio sam priliku da joj spakujem kofer i šutnem iz kuće. Međutim uhvatila me je tokom pakovanja i slagao sam je da idemo na putovanje za Italiju i da je uništila iznenađenje. Dogovorili smo se da ne trošimo vrijeme da dižem pare nego da ona odma plati karte a da ću ja sve ostalo s obzirom da nije ništa više imala kod sebe. Kad smo došli poveo sam je na večeru i u sred večere sam joj reko da moram do toaleta. Nije me više od tad vidjala jer sam otišo do hotela uzeo kofer i uhvatio prvi let nazad. Ostala je u Italiji bez para, bez krova nad glavom jer sam je odjavio iz hotela i bez para da plati račun. Najbolji dan ikad!
Kao psihijatar, želim da vam kažem da leptirići koje osjetite kad se zaljubite nisu ustvari nešto lijepo. Ko god je ikad stvarno bolovao od anksioznosti ili od neke fobije koja stvara nemir želuca, opisat će je kao nešto slično tim leptirićima. Ko god je osjećao strah neki npr. od gubitka voljene osobe koji se manifestuje želučanom nervozom osjećao je te leptiriće. Trema i strah u zavisnosti od situacije su ti leptirići. Razlika je samo u tome što naša psiha u tom trenutku ljubavi procesurira kao nešto dobro, a u lošem jako ružno djeluje, a u suštini je ista stvar samo naša psiha u zadanoj situaciji šalje mozgu lijep ili ružan osjećaj. Kad osjetite leptiriće nije nikako dobar znak. Ljubav treba i tad da bude mirna. Vrijeme je da neko progovori o ovome.
Hodam gradom prije neki dan sa djevojkom i sretnem bivšu djevojku u društvu još jedne poznanice, pozdravili smo se najnormalnije, malo popričali, ponudili se da ih povezemo do kuće. Sada nešto razmišljam ta djevojka mi je nekad bila sve, ma ljubav mog života. Kada smo raskinuli mislio sam da za mene druga ne postoji, baš sam patio. Tek sada shvatam koliko sve prođe, od tolike ljubavi i patnje posle raskida, postali smo poznanici kao da nikad ništa nije bilo. Čak mislim da se više ni ne sjećam kako je to bilo. Proces preboljavanja je težak, ali kada preboliš, sve jednostavno zaboraviš. Problem je jedino što sam opet zaljubljen kao tele u sadašnju djevojku haha, međutim veza je ipak sad dosta ozbiljnija i stabilnija nego što je bila sa tom bivšom i ja sam zreliji nego što sam bio tad. Ponovo ludački vjerujem u ljubav, nadam se da me neće izdati.
Iz Srbije sam, radim kao vozač kamiona u špediciji, evo me u Nemačkoj na jednom parkingu u društvu dva hrvata, tri bosanac (muslimana) nas tri srbina, dvojicom makedonaca i jednim crnogorcem. Ovde smo već treći dan, zajedno spremamo ručkove, pijemo, zezamo se, nikakvih provokacija, samo jednom smo spomenuli politiku, i svi smo se složili u jednome: Političari, je*emo vam sve po spisku!!!!!!!!
Majčinski instikt i urođena želja za decom su najveće izmišljene laži ikada!
Volim prijatelje s kojima se ne moram stalno viđati, dopisivati i sl. ali kad izađemo ispričamo se ko da smo svaki dan u kontaktu.